Slingurica babaroga

Opis

Izgled: Izduženo tijelo srednje krupne slingurice, sivo-crvenkaste do bež-smeđe boje, gusto prekriveno sitnim tamnim točkicama; uzduž leđa obično se nazire i nekoliko tamnijih, nepravilnih mrlja, a na trbušnoj polovici tijela javljaju se tamnije, s leđnim mrljama neusklađene pruge. Glava je velika i zaobljena, oči krupne i isturene, ukrašene narančasto-bijelim uzorkom nalik kotaču bicikla, a usne su debele.

Karakteristike: Iznad svakog oka nosi po jedno upadljivo, debelo ticalo (cirrus) - deblji "trup" ticala nosi kratke, jednostavne resice poredane samo uz jednu (stražnju) stranu, za razliku od gušće, u svim smjerovima razgranatih ticala srodne slingurice mrkulje. Manje resičasto ticalo ima i na svakoj nosnici. Na prednjem dijelu leđne peraje, između prvih zraka, često je vidljiva upadljiva zelenkasto-žuta pjega (ocela).

Razlikovanje od sličnih vrsta: Najsličnija je znatno krupnijoj slingurici mrkulji (Parablennius gattorugine, do 30 cm), no razlikuje se manjom veličinom, vitkijim tijelom te oblikom ticala - kod slingurice mrkulje ticalo je grmoliko, razgranato u svim smjerovima, dok je kod slingurice babaroge ticalo jednostavnije, s kratkim resicama poredanim samo uz stražnju stranu debljeg debla, koje se (jedino kod ove vrste slingurica) svija prema naprijed. Slingurica kukmašica (Salaria pavo) nema slično ticalo iznad oka, već kožni greben na tjemenu, pa se lako isključuje. Rod Parablennius uključuje i sitnije vrste (npr. P. rouxi, P. incognitus) bez ovakvih upadljivih ticala.

Stanište

- Dubina: obično 3-15 m, zabilježena i do 30 m

- Temperatura: umjereni do topli slojevi Jadrana

- Podloga: pjeskovita i kamenito-pjeskovita dna uz krupnije kamenje; podnosi i blago bočate vode (lagune, uzgajališta školjaka)

- Vegetacija: rijetka do umjerena vegetacija

- Skrovišta: rupe u pijesku, prazne školjke i puževe kućice, pukotine među kamenjem

Biologija

Prehrana: Hrani se sitnim, pokretnim i pričvršćenim beskralježnjacima, a povremeno i algama.

Razmnožavanje: Mužjaci imaju žlijezde u obliku bulbi na podrepnoj peraji te su teritorijalni - grade gnijezda u praznim ljušturama školjkaša. Njihova su ticala iznad očiju znatno razvijenija i promjenjivije veličine nego u ženki, a rastu s veličinom tijela i u sezoni parenja (ožujak-svibanj); istraživanja pokazuju da reproduktivni uspjeh mužjaka ovisi o veličini ticala i gnijezda, a ne o veličini tijela. Mužjak sam čuva odložena jajašca (promjera oko 0,6 mm) do izlijeganja.

Ponašanje: Živi skrivena u rupama u pijesku, praznim ljušturama ili pukotinama među kamenjem; jedna je od rijetkih slingurica koja podnosi i pjeskovita, ne isključivo kamenita staništa.

Predatori: Veće grabežljive ribe pridnenih staništa.

Ekološka uloga

Kao bentoska riba dio je prehrambenog lanca pjeskovito-kamenitih staništa i pridonosi kontroli populacija sitnih beskralježnjaka.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: najmanje zabrinjavajuća (LC)

- Hrvatska: nije zaštićena vrsta

- EU: nema posebnog statusa

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Naziv "babaroga" (kao u pučkom strašilu) dobila je po jedinom debelom, rogolikom ticalu iznad oka - jedinstvenom obilježju po kojem se lako razlikuje od drugih naših slingurica.

- Jedina je slingurica čije se ticalo svija prema naprijed, dok se kod svih ostalih vrsta ticala razvijaju prema natrag ili u svim smjerovima.

- Krupne oči ukrašene su uzorkom nalik kotaču bicikla - naizmjeničnim narančastim i bijelim prugama koje zrače iz središta.

- Uspjeh mužjaka u privlačenju ženki ovisi o veličini ticala i gnijezda koje pripremi, a ne o veličini vlastitog tijela.

Rasprostranjenost

cijelo Sredozemlje (osim obala Sirije, Libanona, Izraela i Egipta), Crno more, more Marmara i obližnji istočni Atlantik (Portugal, Španjolska i sjeverozapadna Afrika do Gvineje, Kanarski otoci); u Jadranu stalna vrsta