Tabinja

Opis

Izgled: Zdepasto tijelo sa slabo do osrednje razvijenim perajama, boje od svijetlosmeđe do tamnosmeđe, trbušna strana svijetla, gotovo bijela; velika glava s krupnim očima i kožnim ticalom (brkom) na donjoj vilici.

Karakteristike: Trbušne peraje su duge i končaste, na kraju rašljaste; usta naoružana brojnim sitnim, unatrag povijenim zubima, i na nepcu.

Posebnost: Loš je plivač pa se pri izvlačenju gotovo ne opire, a osjetljiva je na promjenu tlaka - jednjak joj se brzo napuše pri izvlačenju iz dubine.

Stanište

- Dubina: 5-370 m, najčešće 20-70 m

- Podloga: tvrdo hridinasto dno, strme kamenite obale, ponekad ravno muljevito dno, olupine

- Skrovišta: duboke rupe i procjepi u stijenama

Biologija

Prehrana: hrani se sitnom ribom i raznovrsnim beskralježnjacima dna, ponajviše rakovima.

Razmnožavanje: mrijesti se zimi i u proljeće (siječanj-svibanj); ikra je pelagička, mlađ pridnena.

Ponašanje: noćno aktivna - danju se skriva u dubokim rupama iz kojih rijetko izlazi, u sumrak i noću izlazi u potragu za hranom.

Predatori: veće grabežljive ribe i glavonošci.

Ekološka uloga

Kao noćni grabežljivac sudjeluje u regulaciji populacija sitne ribe i beskralježnjaka dna na kamenitim staništima.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: najmanje zabrinjavajuća (LC)

- Hrvatska: gospodarski značajna vrsta (ribolov)

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Meso joj je bijelo i vrlo ukusno, a cijenjena je i jetra koja čini 10-15% tjelesne težine.

- Zbog osjetljivosti na promjenu tlaka brzo malaksa kad se izvuče iz dubine.

- Zabilježena je na dubinama i do 370 m, među dubljim stanovnicima ove enciklopedije.

Rasprostranjenost

cijeli Jadran, najbrojnija na južnim stranama otoka, na pučinskim grebenima i uz olupine