Modrak
Spicara maena (Linnaeus, 1758)
Modrak je najveća od jadranskih girovki, inače srebrnkasto-modrozelena riba s tamnom mrljom na boku. Fotografija ga prikazuje u upadljivom svadbenom ruhu - tijekom sezone parenja mužjaci poprimaju blistave, sitne, električno plave pjege po cijelom tijelu, perajama i rašljastom repu, s kosim plavo-zlatnim crtama na škržnom poklopcu.
Opis
Izgled: Ovalno, bočno spljošteno, izduženo tijelo, obično modrozelene do srebrnkaste boje sa smeđkastim prugama po bokovima; usta su izbočiva (protraktilna). Kod starijih jedinki iza glave razvija se blaga grba.
Karakteristike: Uobičajeno obilježje je velika, gotovo pravokutna tamna mrlja nasred svakog boka - obilježje dijeli s drugim girovkama poput gire oblice (Spicara smaris).
Posebnost: Tijekom sezone parenja boja se dramatično mijenja - bokovi postaju srebrnkasto-zelenkasti, prekriveni raspršenim, blistavim električno plavim pjegama, s tri kose plavo-zlatne crte na škržnom poklopcu; rašljasti rep i sve peraje dobivaju plave točkice i obrube.
Razlikovanje
Modrak (Spicara maena) najlakše se zamjenjuje s girom oblicom (Spicara smaris) - obje vrste iz iste porodice imaju sličan oblik tijela i tamnu mrlju na boku, a mužjaci obiju vrsta tijekom sezone parenja razvijaju plavo-zelenu svadbenu obojenost, što otežava razlikovanje na fotografiji. Modrak je ipak u prosjeku znatno krupniji (do 30 cm, naspram 20 cm kod gire oblice), razvija blagu grbu iza glave kod starijih jedinki te mu je, prema opisima, karakteristično da rašljasti rep i peraje u svadbenom ruhu postaju gusto istočkani sitnim plavim pjegama, dok gira oblica u svadbenoj boji razvija uglavnom uzdužne pruge.
Stanište
- Dubina: plitko do 100-200 m
- Podloga: pjeskovito i muljevito dno, kamenita dna, koraligen
- Vegetacija: livade posidonije i drugih morskih cvjetnica
Biologija
Prehrana: Svežder je s naklonošću mesnoj hrani - hrani se sitnim rakovima, crvićima, ribljom mlađi i algama.
Razmnožavanje: Protoginični je hermafrodit - jedinke sazrijevaju kao ženke pri veličini od svega oko 9 cm, a kasnije u životu mijenjaju spol u mužjake, koji su stoga u prosjeku krupniji. Mrijesti se od proljeća do jeseni, ovisno o području; mužjak gradi okruglo gnijezdo u livadi morskih cvjetnica ili na pijesku na dubini 10-20 m, ženka u njega odlaže ljepljiva jajašca koja mužjak zatim oplođuje, čuva i prozračuje sve do izlijeganja planktonskih ličinki.
Ponašanje: Jatna je, danju aktivna riba koja pliva u otvorenoj vodi blizu obale, često u društvu drugih girovki i sitne pridnene ribe. Tijekom parenja mužjaci privlače pažnju upravo opisanom svadbenom obojenošću.
Predatori: Veće grabežljive ribe poput zubataca i lubina.
Ekološka uloga
Kao brojna jatna vrsta važna je karika u prehrambenom lancu priobalnih voda - i sama je grabežljivac sitnih beskralježnjaka i riblje mlađi, a istovremeno važan plijen krupnijih riba; gospodarski je značajna, no bez velike tržišne vrijednosti, pa se rijetko posebno prati u ribarstvenim istraživanjima.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: najmanje zabrinjavajuća (LC)
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Svadbena obojenost mužjaka - raspršene električno plave pjege na inače srebrnkasto-zelenom tijelu - toliko je drugačija od uobičajene boje da se lako zamijeni za posve drugu vrstu ribe.
- Poput mnogih girovki, protoginični je hermafrodit - sve jedinke počinju život kao ženke, a kasnije postaju mužjaci.
- Mužjak gradi i čuva okruglo gnijezdo u pijesku ili livadi morskih cvjetnica, oplođujući i prozračujući jajašca sve do izlijeganja - neobično razvijena roditeljska briga za ribu ove veličine.
- Najveća je od jadranskih girovki, no zbog niske tržišne vrijednosti rijetko je ciljana vrsta ribolova.
Rasprostranjenost
istočni Atlantik, Sredozemno i Crno more, uključujući cijeli Jadran