Martinka
Symphodus ocellatus (Linnaeus, 1758)
Martinka je sitna, živopisno obojena usnača prepoznatljiva po tamnom "očnom" ocelu obrubljenom crveno-plavom bojom na gornjem dijelu škržnog poklopca - upravo po tom obilježju vrsta je i dobila latinski naziv ocellatus. Mužjaci u razdoblju parenja poprimaju izrazito žive, zeleno-plave i crvenkaste tonove te grade i brane gnijezda od morskih algi.
Opis
Izgled: Vretenasto tijelo zelenkasto-smeđe boje sa svjetlijim trbuhom, s karakterističnim tamnim ocelom obrubljenim crvenom bojom na gornjem dijelu škržnog poklopca - obilježje po kojem je vrsta dobila ime (ocellatus, lat. "ošaran malim očima"). Na sredini repnog peteljka nalazi se dodatna tamna pjega, a duž bokova proteže se svjetlija uzdužna crta.
Karakteristike: Mužjaci u razdoblju parenja postaju znatno intenzivnije obojeni - ocel na škrgama dobiva živu crveno-plavu obrubu, a po glavi se pojavljuju valovite plave crte, dok su ženke i mladi tamnije, manje kontrastno obojeni (smeđkasto-zelenkasti). Rijetka narančasta varijanta boje ponekad se opisuje kao podvrsta (S. o. bertini), no vjerojatnije je riječ o prijelaznoj, a ne trajnoj boji.
Razlikovanje od sličnih vrsta: Obojeni ocel na škržnom poklopcu pouzdano razlikuje martinku od srodne vrste Symphodus mediterraneus, koja umjesto njega ima pjegu u podnožju prsne peraje. Ženke i mladi mogu nalikovati na ženke drugih vrsta roda Symphodus (S. roissali, S. cinereus, S. tinca), no kombinacija obojenog ocela na škrgama, tamne pjege na repnom peteljku i svjetle uzdužne crte pouzdano potvrđuje identifikaciju.
Stanište
- Dubina: 1-30 m, povremeno do 40 m
- Temperatura: umjereno do toplo Sredozemlje
- Podloga: kamenito dno obraslo algama
- Vegetacija: algalni pojasevi i livade posidonije plićaka
- Skrovišta: gnijezda od algi koja grade mužjaci, pukotine u stijenama
Biologija
Prehrana: hrani se sitnim pridnenim beskralježnjacima - rakovima, crvima, mekušcima i drugim sitnim organizmima.
Razmnožavanje: gonokorična je vrsta (spolovi su odvojeni) s tri nasljedne muške "taktike" parenja određene već u ranom razvoju. Veći, najšarenije obojeni "gnijezdeći" mužjaci grade i brane gnijezdo od algi (najčešće roda Cystoseira) u koje nekoliko ženki polaže jaja; manji, ženkama slični "varalica" mužjaci ubacuju se u parenje kako bi oplodili dio jaja prije gnijezdećeg mužjaka; srednje veliki "satelitski" mužjaci pomažu u udvaranju ženkama i tjeraju varalice, ali se sami ne brinu o leglu. Mriještenje traje od travnja/svibnja do kolovoza.
Ponašanje: gnijezdeći mužjaci brane teritorij oko gnijezda nekoliko dana, nadzirući jaja i ličinke; mladi ponekad povremeno djeluju kao "čistači", uklanjajući vanjske nametnike s kože drugih riba.
Predatori: veće grabežljive pridnene ribe.
Ekološka uloga
Kao pridneni predator sitnih beskralježnjaka i povremeni "čistač" drugih riba, martinka sudjeluje u ravnoteži bentoske zajednice kamenitih staništa i livada posidonije.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: najmanje zabrinjavajuća (LC)
- Hrvatska: nije posebno zaštićena vrsta
- EU: nema posebnog statusa
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Mužjaci imaju tri nasljedne "taktike" parenja - gnijezdeći, satelitski i "varalica" mužjaci - poznat primjer alternativnih reproduktivnih strategija kod riba, dokumentiran u znanstvenoj literaturi (Alonzo i sur., 2016, Nature Communications).
- Latinski naziv "ocellatus" (ošaran malim očima) odnosi se upravo na karakterističan obrubljeni ocel na škržnom poklopcu.
- Mladi ponekad djeluju kao "čistači" drugih riba, uklanjajući im vanjske nametnike s kože.
- Mužjaci grade gnijezdo nalik ptičjem, isključivo od otkinutih komadića morskih algi.
Rasprostranjenost
rubno istočni Atlantik, cijelo Sredozemno more (uklj. Jadran), Crno more i Azovsko more