Martinka

Opis

Izgled: Vretenasto tijelo zelenkasto-smeđe boje sa svjetlijim trbuhom, s karakterističnim tamnim ocelom obrubljenim crvenom bojom na gornjem dijelu škržnog poklopca - obilježje po kojem je vrsta dobila ime (ocellatus, lat. "ošaran malim očima"). Na sredini repnog peteljka nalazi se dodatna tamna pjega, a duž bokova proteže se svjetlija uzdužna crta.

Karakteristike: Mužjaci u razdoblju parenja postaju znatno intenzivnije obojeni - ocel na škrgama dobiva živu crveno-plavu obrubu, a po glavi se pojavljuju valovite plave crte, dok su ženke i mladi tamnije, manje kontrastno obojeni (smeđkasto-zelenkasti). Rijetka narančasta varijanta boje ponekad se opisuje kao podvrsta (S. o. bertini), no vjerojatnije je riječ o prijelaznoj, a ne trajnoj boji.

Razlikovanje od sličnih vrsta: Obojeni ocel na škržnom poklopcu pouzdano razlikuje martinku od srodne vrste Symphodus mediterraneus, koja umjesto njega ima pjegu u podnožju prsne peraje. Ženke i mladi mogu nalikovati na ženke drugih vrsta roda Symphodus (S. roissali, S. cinereus, S. tinca), no kombinacija obojenog ocela na škrgama, tamne pjege na repnom peteljku i svjetle uzdužne crte pouzdano potvrđuje identifikaciju.

Stanište

- Dubina: 1-30 m, povremeno do 40 m

- Temperatura: umjereno do toplo Sredozemlje

- Podloga: kamenito dno obraslo algama

- Vegetacija: algalni pojasevi i livade posidonije plićaka

- Skrovišta: gnijezda od algi koja grade mužjaci, pukotine u stijenama

Biologija

Prehrana: hrani se sitnim pridnenim beskralježnjacima - rakovima, crvima, mekušcima i drugim sitnim organizmima.

Razmnožavanje: gonokorična je vrsta (spolovi su odvojeni) s tri nasljedne muške "taktike" parenja određene već u ranom razvoju. Veći, najšarenije obojeni "gnijezdeći" mužjaci grade i brane gnijezdo od algi (najčešće roda Cystoseira) u koje nekoliko ženki polaže jaja; manji, ženkama slični "varalica" mužjaci ubacuju se u parenje kako bi oplodili dio jaja prije gnijezdećeg mužjaka; srednje veliki "satelitski" mužjaci pomažu u udvaranju ženkama i tjeraju varalice, ali se sami ne brinu o leglu. Mriještenje traje od travnja/svibnja do kolovoza.

Ponašanje: gnijezdeći mužjaci brane teritorij oko gnijezda nekoliko dana, nadzirući jaja i ličinke; mladi ponekad povremeno djeluju kao "čistači", uklanjajući vanjske nametnike s kože drugih riba.

Predatori: veće grabežljive pridnene ribe.

Ekološka uloga

Kao pridneni predator sitnih beskralježnjaka i povremeni "čistač" drugih riba, martinka sudjeluje u ravnoteži bentoske zajednice kamenitih staništa i livada posidonije.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: najmanje zabrinjavajuća (LC)

- Hrvatska: nije posebno zaštićena vrsta

- EU: nema posebnog statusa

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Mužjaci imaju tri nasljedne "taktike" parenja - gnijezdeći, satelitski i "varalica" mužjaci - poznat primjer alternativnih reproduktivnih strategija kod riba, dokumentiran u znanstvenoj literaturi (Alonzo i sur., 2016, Nature Communications).

- Latinski naziv "ocellatus" (ošaran malim očima) odnosi se upravo na karakterističan obrubljeni ocel na škržnom poklopcu.

- Mladi ponekad djeluju kao "čistači" drugih riba, uklanjajući im vanjske nametnike s kože.

- Mužjaci grade gnijezdo nalik ptičjem, isključivo od otkinutih komadića morskih algi.

Rasprostranjenost

rubno istočni Atlantik, cijelo Sredozemno more (uklj. Jadran), Crno more i Azovsko more