Pauk mrkulj
Trachinus radiatus Cuvier, 1829
Pauk mrkulj jedna je od četiri vrste paukovki u Jadranu. Najveći dio dana provodi zakopan u pijesku ili mulju, s očima na vrhu glave iznad površine sedimenta, vrebajući plijen iz zasjede. Otrovne bodlje na škržnom poklopcu i prvoj leđnoj peraji mogu izazvati vrlo bolan ubod.
Opis
Izgled: Izduženo, bočno spljošteno tijelo svijetlosmeđe do žućkaste boje s nepravilnim tamnosmeđim do crnim mrljama koje se prema srebrnkasto-žućkastom trbuhu smanjuju; oči su na gornjoj strani krupne glave, s parom bodljica na nadočnom svodu.
Karakteristike: Prva leđna peraja poduprta je koštanim šipčicama koje su, kao i bodlje na velikim pokretnim škržnim zaklopcima, otrovne.
Posebnost: Od srodnog pauka bijelca (Trachinus draco) razlikuje se mrljastim, a ne prugastim uzorkom tijela, s tamnim kolutićastim šarama, te radijalno izbrazdanim koštanim pločicama na tjemenu iza očiju, po kojima je i dobio znanstveno ime radiatus.
Stanište
- Dubina: 5-150 m, najčešće 5-30 m
- Temperatura: 14-26°C
- Podloga: pjeskovito i muljevito dno
- Skrovišta: zakopava se u sediment
Biologija
Prehrana: grabežljivac koji vreba iz zasjede i hvata sitnu ribu i rakove koji mu se približe.
Razmnožavanje: mrijesti se krajem jeseni i početkom zime, ikra i ličinke su planktonske.
Ponašanje: gotovo nepomičan, zakopan velik dio dana čekajući plijen, ukopan u dno sve do očiju; aktivniji je noću.
Predatori: veće grabežljive ribe, iako otrovne bodlje pružaju znatnu zaštitu.
Ekološka uloga
Kao pridneni predator regulira populacije sitnije ribe i beskralježnjaka na pjeskovitom i muljevitom dnu.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: najmanje zabrinjavajuća (LC)
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Jedna je od četiri vrste paukovki u Jadranu, uz pauka bijelca, pauka crnca i pauka žutca.
- Mrljasti uzorak s tamnim kolutićima i radijalno izbrazdane koštane pločice na tjemenu ključni su za razlikovanje od pauka bijelca.
- Ubod se najčešće dogodi nagaznim kontaktom kupača na plitkom pjeskovitom dnu, gdje se pauk zakopava.
Rasprostranjenost
Sredozemno more (ne i Crno more) i istočni Atlantik od Gibraltara do Angole; u istočnom Jadranu gotovo posvuda uz obalu, osobito uz vanjske otoke i brakove (najčešći s pučinske strane Kornata, oko Visa, Mljeta, Lastova i Sušca), prema novijim istraživanjima nema ga u sjevernom Jadranu; rjeđi od pauka bijelca