Žuti pjevčić

Opis

Izgled: Tijelo je izduženo, s prilično šiljastom njuškom; iznad svakog oka nalazi se tanki kožni cirrus. Ima tri odvojene leđne peraje, od kojih je druga najveća i nalikuje jedru, s izrazito produljenim prednjim trakovima.

Karakteristike: Izražen je spolni dimorfizam: teritorijalni mužjaci u sezoni parenja imaju žuto tijelo s potpuno crnom glavom, dok su ženke i nezreli mužjaci jednolično smeđkasto-sivi do crvenkasto-smeđi, sa širokim tamnim poprečnim prugama na leđima i bjelkastim mrljama u podnožju leđnih peraja - upravo takvu, nereproduktivnu livreju pokazuje i jedinka na fotografiji. Zadnja od tamnih pruga na leđima tvori tamnu mrlju na osnovi repnog peteljka.

Posebnost: Prvi trak prve i druge leđne peraje može biti produljen i plavkastog vrha. Kod prve leđne peraje upravo je prvi (najprednji) trak najduži - po tome se, uz manji broj tamnijih pruga na tijelu, žuti pjevčić razlikuje od vrlo sličnog pjevčića oštronosića.

Razlikovanje

U Jadranu obitavaju tri vrste roda Tripterygion, koje je izvan sezone parenja teško razlikovati jer ženke i nezreli mužjaci svih triju imaju sličnu, smeđkastu do crvenkastu livreju. Najpouzdaniji morfološki znak dostupan tijekom cijele godine tiče se građe druge leđne peraje: kod žutog pjevčića i pjevčića oštronosića (Tripterygion tripteronotum) prednji trakovi te peraje znatno su dulji od stražnjih, pa peraja izgleda poput jedra, dok kod pjevčića sićušnog (Tripterygion melanurus) trakovi postupno skraćuju prema natrag, bez efekta "jedra" - jasan oblik jedra isključuje potonju vrstu. Između žutog pjevčića i pjevčića oštronosića razlika je suptilnija: kod žutog pjevčića najduži je prvi (najprednji) trak prve leđne peraje, dok je kod pjevčića oštronosića drugi trak jednako dug ili čak dulji - upravo taj odnos upućuje na žutog pjevčića. U sezoni parenja razlika je znatno jednostavnija: mužjak žutog pjevčića ima žuto tijelo i potpuno crnu glavu, dok mužjak pjevčića oštronosića ima crveno tijelo s crnom glavom. Dodatno, žuti je pjevčić jedini od tri vrste prisutan i u Atlantiku te obično naseljava dublja i tamnija staništa od druge dvije.

Stanište

- Dubina: 3-40 m, najčešće 3-20 m

- Temperatura: 14-26°C

- Podloga: kamenita i stjenovita dna obrasla algama

- Vegetacija: algalni obraštaj u zasjenjenim uvjetima

- Skrovišta: tamnija, zaklonjena mjesta - ispod previsa, ulazi u špilje i pukotine

Biologija

Prehrana: Hrani se sitnim bentoskim beskralježnjacima, ponajviše sitnim rakovima (kopepodima i sličnima); zabilježena je i predacija na sitnoj mladi riba.

Razmnožavanje: Sezona parenja počinje krajem zime/u proljeće i traje oko tri mjeseca. Teritorijalni mužjaci brane površinu od oko 1 m² unutar koje se nalazi manje "gnijezdo" prekriveno algama; jaja se pojedinačno pričvršćuju za alge, a nakon oplodnje o njima skrbi mužjak. Mužjaci žutog pjevčića postaju teritorijalni već s otprilike 2 godine starosti, nešto ranije nego kod pjevčića oštronosića. Ličinke su planktonske.

Ponašanje: Aktivan je danju i lako mu se prilazi. Za razliku od pjevčića oštronosića i pjevčića sićušnog, koji naseljavaju svjetlije, plitke zone i sitne špilje, žuti pjevčić izrazito preferira tamnija staništa - previse stijena i ulaze u špilje - što je vjerojatno posljedica prostorne konkurencije sa srodnim vrstama.

Predatori: Veće pridnene ribe koje love po stjenovitim dnima i pukotinama.

Ekološka uloga

Kao sitni grabežljivac mikrofaune, žuti pjevčić sudjeluje u kontroli populacija sitnih beskralježnjaka na zasjenjenim, algama obraslim stjenovitim dnima, a sam je plijen većih pridnenih riba. Njegova razdioba po dubini i osvijetljenosti staništa, različita od srodnih vrsta roda Tripterygion, odražava suptilnu podjelu ekološke niše među trima jadranskim pjevčićima.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: najmanje zabrinjavajuća (LC)

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Vrstu su 1970. opisali francuski ihtiolozi J. Cadenat i J. Blache prema primjercima ulovljenim kraj otoka Gorée u Senegalu; naziv "delaisi" posvećen je M. Delaisu, koji je malim trozupcem ulovio gotovo sve primjerke korištene u opisu.

- Jedini je od tri jadranske vrste roda Tripterygion prisutan i u Atlantiku, od južne Engleske do Senegala i Zelenortskih otoka - preostale dvije vrste ograničene su na Sredozemno i Crno more.

- Za razliku od srodnih vrsta koje vole osvijetljene plićake, žuti pjevčić naseljava tamnija mjesta - previse stijena i ulaze u špilje - vjerojatno kako bi izbjegao prostornu konkurenciju s pjevčićem oštronosićem.

- Mužjak se ženkama udvara upečatljivim cik-cak plesom raširenih peraja, uz brzo poskakivanje glavom gore-dolje.

Rasprostranjenost

cijelo Sredozemno more; istočni Atlantik od južne Engleske i Lamanša do Senegala, uklj. Azore, Madeiru, Kanarske i Zelenortske otoke