Žuta bušeća spužva

Opis

Izgled: U Sredozemlju i Jadranu javlja se gotovo isključivo u tzv. "alfa" (bušećoj) formi - spužva je gotovo posve skrivena unutar vapnenačke podloge, a na površini se vide samo okrugle, jarko žute do žuto-narančaste papile promjera nekoliko milimetara, gusto prekrivene sitnim udubljenim porama (ostiolama) koje tvore karakterističan sitasti, izbušen uzorak u središtu svake papile.

Karakteristike: Papile su razmjerno pravilno raspoređene po podlozi, ruba fino nazubljenog/resastog izgleda. Rjeđe, uglavnom u Atlantiku, razvija masivnu, izbočenu formu prekrivenu izraženim rebrima s krupnijim oskulama.

Posebnost: Podlogu ne buši mehanički nego kemijski - lučenjem kiselina postupno otapa vapnenac i izdubljuje mrežu sitnih, međusobno povezanih kanalića; kod školjkaša taj proces uzrokuje tzv. "bolest medenjaka" (šupljikava, oslabljena ljuštura).

Razlikovanje

Karakterističan uzorak jarko žutih, gusto izbušenih okruglih papila u cijelosti odgovara "alfa" formi vrste Cliona celata - najčešćem obliku u kojem se ova vrsta susreće u Jadranu. Od srodne, u Sredozemlju znatno češće vrste Cliona viridis (zelena bušeća spužva) razlikuje se bojom - kod C. celata papile su žarko žute, dok su kod C. viridis zelenkasto-žute do smeđe ili gotovo crne, s karakteristično svjetlijim rubom oskula - te manjim, brojnijim papilama. Zelenkaste papile među pretežno žutima mogu upućivati na to da obje vrste naseljavaju istu vapnenačku podlogu jedna uz drugu (takvi su slučajevi zabilježeni u literaturi), no bez uzorkovanja spikula to se ne može sa sigurnošću potvrditi. Strukture nisu tunikati (mješine/ascidije), nego bušeće papile spužve, prepoznatljive po zrnato-resastom rubu i sitastom, poroznom središtu, za razliku od glatke, gumaste stijenke i para jasnih sifona karakterističnih za pojedinačne ili kolonijalne tunikate.

Stanište

- Dubina: plitko do oko 200 m

- Temperatura: umjereno do toplo more

- Podloga: vapnenačke stijene, ljušture mekušaca, vapnenačke crvene alge (npr. Corallinales), koraligen

- Skrovišta: cijelo tijelo skriveno u izbušenim kanalićima unutar podloge

Biologija

Prehrana: Aktivni je filtrator - stanice bičaši (hoanociti) stvaraju struju vode koja ulazi kroz sitne ostiole, a izlazi kroz oskule, pritom zadržavajući plankton, detritus i mineralne soli.

Razmnožavanje: Hermafrodit je s istodobnom prisutnošću oba spola, no muške i ženske spolne stanice izbacuju se u različitim trenucima kako bi se izbjeglo samooplođenje; ličinka nakon kratkog planktonskog razdoblja tone i pričvršćuje se za podlogu. Moguće je i nespolno razmnožavanje pupanjem (gemulama).

Ponašanje: Nepomična je, cijelim tijelom ugrađena u podlogu; aktivnost filtriranja vidljiva je jedino kao mikroskopsko strujanje vode oko ostiola i oskula.

Predatori: Pojedini rakovi i puževi/golaći (nudibranchia) grebu i hrane se površinskim papilama.

Ekološka uloga

Kao bušeća spužva postupno razgrađuje vapnenačke strukture (stijene, ljušture, koraligen), pridonoseći prirodnom kruženju kalcijeva karbonata na dnu, no u velikom broju može oslabiti ljušture komercijalno važnih školjkaša poput kamenica i dagnji.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Naziv "celata" (lat. skrivena, tajna) odnosi se na način života ove spužve - gotovo cijelo tijelo skriveno je unutar podloge, a vidljive su samo papile.

- Uzrokuje tzv. "bolest medenjaka" kod kamenica i drugih školjkaša - njihova ljuštura postaje šupljikava i krhka poput medenjaka.

- Podlogu ne buši mehanički nego kemijski - lučenjem kiselina otapa vapnenac i oblikuje sitne, međusobno povezane kanaliće.

- Jedna je od najrasprostranjenijih spužvi na svijetu - nalazi se od Norveške i Islanda do Sredozemlja te uz obale sjeverozapadnog Atlantika.

Rasprostranjenost

kozmopolitska vrsta - istočni Atlantik od Norveške i Islanda do Sredozemlja (uklj. Jadran), sjeverozapadni Atlantik