Smokvasta spužva

Opis

Izgled: Nepravilna, masivna ili prstolika struktura, oblik i veličina uvelike ovise o konfiguraciji terena; često ima brojne izrasline nalik plodovima smokve (otud i hrvatski i latinski naziv - "ficiformis" znači "smokvolik"), boje od smeđe i sive do ljubičaste i tamnocrvene, glatke do hrapave površine. Ovisno o hidrodinamičkim uvjetima staništa, može poprimiti i uspravan, razgranat oblik nalik dimnjacima s velikim, jasno vidljivim oskulima, tada često intenzivne vinskocrvene boje.

Karakteristike: Na svjetlu poprima tamniju, ljubičastu boju zbog simbiotskih cijanobakterija.

Posebnost: Boja spužve mijenja se ovisno o dubini i osvijetljenosti staništa.

Stanište

- Dubina: od plićaka do oko 100 m

- Temperatura: 14-24°C

- Podloga: osvijetljena kamenita dna te zasjenjeni strmci, špilje i previsi

Biologija

Prehrana: Filtrira bakterije i organske čestice iz morske vode.

Razmnožavanje: Razmnožava se spolno i nespolno (fragmentacijom, pupanjem).

Ponašanje: Nepomična je i pasivna filtratorska vrsta.

Predatori: Njome se hrani sredozemni endemski puž golać dalmatiner (Peltodoris atromaculata), jedan od rijetkih organizama koji mogu jesti spužve unatoč njihovim iglicama i otrovnim spojevima.

Ekološka uloga

Filtrira velike količine morske vode i pruža stanište sitnim beskralješnjacima na svojoj površini.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Sadrži simbiotske cijanobakterije koje joj daju ljubičastu boju.

- Jedna je od najčešćih spužvi u mediteranskim špiljama.

- Proizvodi petrosinol, spoj koji je vjerojatno štiti od bakterijskih i gljivičnih infekcija, a neke se njene tvari istražuju u farmakološke svrhe.

Rasprostranjenost

Sredozemno more i susjedni istočni Atlantik, cijeli Jadran na pogodnim staništima