Lijevkasti cjevaš

Opis

Izgled: Tijelo je vretenasto suženo prema stražnjem kraju, žućkasto-smeđe boje, s 8 prsnih i više od 100 trbušnih kolutića. Na glavi se nalazi 60-80 ticala povezanih prozirnom, želatinoznom kružnom opnom u dva režnja koji se spajaju u gladak lijevak promjera 4-6 cm - vidljivi su samo vrhovi ticala koji vire iznad ruba.

Karakteristike: Kruna je jednolične smeđe-ljubičaste boje, bez perastih bočnih izdanaka kakve imaju ticala srodnih cjevaša - upravo ta glatka, opnom spojena građa najbolji je znak za prepoznavanje vrste.

Posebnost: Cijev u kojoj živi prozirna je, debela i želatinozna, oblika mrkve; ako uvjeti postanu nepovoljni, životinja može napustiti cijev i brzo izlučiti novu na drugom mjestu.

Razlikovanje

Od ostalih cjevastih mnogočetinaša u Jadranu (npr. paunastog cjevaša ili dvostrukog cjevaša) lako se razlikuje po glatkoj, opnom spojenoj kruni bez vidljivih perastih ogranaka na ticalima - kod svih srodnih vrsta roda Sabellidae kruna je jasno perasta. Vizualno najsličnija vrsta je Megalomma vesiculosum, koja ima žućkasto-crvenkastu krunu protkanu bijelim točkicama i tvrđu cijev inkrustiranu ostacima školjaka i šljunka.

Važna napomena: Naziv Myxicola infundibulum desetljećima se u literaturi koristio kao "sabirna" vrsta za gotovo sve populacije ovog izgleda u Europi, uključujući Sredozemlje. Opsežna revizija roda (Giangrande i sur., 2023, te osobito integrativna taksonomska studija Putignano i sur., 2026, u časopisu Zoological Journal of the Linnean Society) pokazala je da se pod tim imenom zapravo krije nekoliko genetski i morfološki različitih vrsta - u Sredozemlju su, uz potvrđeno postojanje M. infundibulum, priznate i vrste M. cosentini i M. giuliae, opisane dvije nove vrste (M. albertoangelai, M. pirainoi) te dvije nove vrste u novoosnovanom srodnom rodu Paramyxicola. Razlikovanje tih vrsta moguće je pouzdano samo pregledom sitnih čekinja (unicina) pod mikroskopom i molekularnom analizom, a ne na temelju izgleda krune na fotografiji. Naziv Myxicola infundibulum stoga je ovdje zadržan kao trenutno WoRMS-priznat i najčešće korišten naziv za ovaj izgled u Jadranu, uz jasnu napomenu da točna vrsta jadranskih primjeraka tek treba biti potvrđena novijim taksonomskim pristupom.

Stanište

- Dubina: plitke, zaklonjene vode; zabilježen i do 500 m

- Temperatura: umjereno, podnosi i promjene saliniteta (nalazi se i u estuarijima)

- Podloga: muljevito ili pjeskovito-muljevito dno, zaklonjeni zaljevi

- Skrovišta: cijev zabodena okomito u meko dno, tijelo potpuno zakopano

Biologija

Prehrana: Filtrator - ticala krune imaju cilijarni žlijeb obložen sluzavim stanicama kojima hvataju sitne čestice fitoplanktona iz vodenog stupca; učinkovit je filtrator i pri niskim koncentracijama planktona.

Razmnožavanje: Spolovi su odvojeni, bez izraženog spolnog dimorfizma; mriještenje pokreću hormonalni signali. Ličinke su kratkotrajno planktonske (6-10 dana) i skupno se naseljavaju na dno. Spolna zrelost postiže se tek s oko 26 mjeseci starosti.

Ponašanje: Krunu, koja ujedno služi i za disanje, munjevito uvlači u cijev pri najmanjem podražaju; često živi u manjim skupinama (kolonijama). Pri nepovoljnim uvjetima može napustiti cijev i izgraditi novu.

Predatori: Nemertini (trakasti crvi) česti su predatori cjevastih mnogočetinaša poput ovog.

Ekološka uloga

Kao filtrator pridonosi bistrenju vodenog stupca i povezuje planktonsku i bentosku razinu hranidbenog lanca u muljevitim staništima.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno (NE)

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Ime roda "Myxicola" dolazi od grčke riječi za sluz ("myxa") - odnosi se na prozirnu, želatinoznu cijev u kojoj vrsta živi.

- Naziv vrste "infundibulum" na latinskom znači "lijevak", prema obliku krune - otud i predloženi hrvatski naziv.

- Kruna se u potpunosti i munjevito uvlači u cijev pri i najmanjem podražaju, ostavljajući vidljivom tek prozirnu ovojnicu cijevi.

- Vrsta skrivena pod ovim imenom, prema istraživanju objavljenom 2026., zapravo je skupina od barem sedam različitih, blisko srodnih vrsta rasprostranjenih od Arktika do Sredozemlja.

Rasprostranjenost

od Arktika i sjevernog Atlantika, preko zapadne Europe (La Manche) do Azora, te Sredozemno more