Maslinasti hiton

Opis

Izgled: Tijelo je duguljasto ovalno, prekriveno s osam pregibljivih vapnenačkih pločica (valvi) poredanih crijepasto, jedna preko druge, čime se omogućuje savijanje tijela uz nepravilnu podlogu. Pločice okružuje širok mišićni pojas (girdle) prekriven sitnim ljuskicama i čekinjama. Boja je vrlo varijabilna - maslinasto-siva (otud i ime), žućkasto-smeđa, ponekad crna, narančasta, crvena ili žuta, s uzorkom radijalnih rebara na prednjoj i stražnjoj pločici.

Karakteristike: Srednje pločice imaju oštar kljun i zaobljene sutralne ploče. Snažnom mišićnom nogom čvrsto se prijanja uz kamenu podlogu, a ako se otkine, sposoban je saviti se u kuglu radi zaštite mekog trbušnog dijela bez ljušture.

Posebnost: Radula (organ za struganje algi) ojačana je mineralima s visokim udjelom željeza i fosfata, što hitonima omogućuje učinkovito struganje i tvrđih algalnih obraštaja s kamena.

Hrvatski naziv: Naziv "hiton" ustaljen je hrvatski stručni naziv za ovu skupinu mekušaca (Polyplacophora). Pridjev "maslinasti" opisni je dodatak prema tipičnoj maslinasto-zelenoj boji vrste (u skladu i s latinskim "olivacea" te engleskim "green chiton"/"olive chiton"); naziv "Maslinasti hiton" nije potvrđen kao formalno ustaljen u hrvatskoj malakološkoj literaturi.

Razlikovanje

U Sredozemlju živi mnogo vrsta hitona, a njihovo razlikovanje na terenu često je otežano jer boja i uzorak kod većine vrsta variraju i nisu pouzdan znak - pouzdano razlikovanje obično zahtijeva pregled oblika i zareza na pločicama pod povećalom. Ipak, blisko srodna i suživotna vrsta Rhyssoplax corallina (koraljni hiton) obično se može prepoznati po znatno manjoj veličini (do 12 mm, naspram do 4 cm kod maslinastog hitona) i po življoj, jednoličnoj narančasto-crvenoj ili ljubičastoj boji.

Stanište

- Dubina: 0-40 m, najčešće u plićem, valovima izloženom pojasu

- Temperatura: 13-26°C

- Podloga: kamenito i stjenovito dno, donje strane kamenja, pukotine, prazne školjke

- Vegetacija: obraštaj mikroalgi i epifita na kamenju

- Skrovišta: pukotine u stijenama, donje strane kamenja

Biologija

Prehrana: Strugač je algi (grazer) - radulom ojačanom tvrdim mineralima s visokim udjelom željeza struže mikroalge, epifite i detritus s površine kamenja.

Razmnožavanje: Odvojenih je spolova, oplodnja je vanjska u vodenom stupcu; iz jajašaca se razvija slobodnoplivajuća trohofora ličinka koja se potom naseljava na tvrdu podlogu.

Ponašanje: Pretežno je noćno aktivan - danju miruje skriven u pukotinama i ispod kamenja, a noću izlazi pasti se po obraštaju kamenja; pri opasnosti se snažno prijanja uz podlogu.

Predatori: Rakovi, ribe i zvjezdače koje se hrane sitnim beskralježnjacima s tvrdim oklopom.

Ekološka uloga

Kao strugač algi pridonosi kontroli obraštaja mikroalgi na stjenovitim podlittoralnim staništima, a ujedno je i plijen sitnijim grabežljivcima poput rakova i riba. Prisutnost brojnije populacije hitona ukazuje na dobro očuvano, nezagađeno stjenovito stanište.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno (NE)

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Naziv roda "Chiton" dolazi od grčke riječi za tuniku/oklop, zbog izgleda tijela prekrivenog crijepastim pločicama.

- Zubi na raduli ojačani su tvrdim mineralima bogatim željezom i fosfatima, što omogućuje učinkovito struganje algalnih obraštaja s kamena.

- Kada se otkine s podloge, hiton se poput oklopljene kuglice može saviti u loptu radi zaštite mekog trbušnog dijela.

- Mladi hiton nakon metamorfoze u početku ima samo 6 pločica na leđima - preostale dvije razvijaju se kasnije, s rastom.

- Riječ je o endemskoj vrsti Sredozemnog mora - izvan njega zabilježena je tek sporadično, tik izvan Gibraltarskog tjesnaca.

Rasprostranjenost

endemska vrsta Sredozemnog mora (uklj. Jadran); rijetko zabilježena i tik izvan Gibraltara, uz obale Portugala i Maroka