SEADRIA

Vodomar

Alcedo atthis (Linnaeus, 1758)

Vodomar je mala ptica jarkih boja. Leđa su mu blistavo plava, prsa i obrazi narančasti, a grlo i mrlja na vratu bijeli. Ima dug, ravan kljun i kratke crvene noge. Ribu lovi tako da s grane ili stijene strmoglavo zaroni u vodu. Gnijezdi uz rijeke i jezera, a zimi mnoge ptice dolaze na jadransku obalu, gdje love u lukama, uvalama i ušćima.

Opis

Izgled: Leđa, krila i tjeme su blistavo plavi do zelenkastoplavi, a niz leđa se proteže svijetla, gotovo tirkizna pruga. Prsa, trbuh i obrazi su narančasto-hrđasti, a grlo i mrlja sa strane vrata bijeli. Kljun je dug, ravan i bodežast, a noge kratke i crvene.

Karakteristike: Spolovi se razlikuju po kljunu: mužjak ima potpuno crn kljun, a ženka narančastu donju čeljust. Na naslovnoj fotografiji kljun je potpuno crn, pa je riječ o mužjaku.

Posebnost: Plava boja perja nije pigment, nego nastaje lomom svjetlosti u strukturi pera, pa ovisno o kutu gledanja prelazi iz plave u zelenu.

Stanište

- Dubina: površinski sloj vode, roni do oko 1 m

- Temperatura: zimi izbjegava zaleđene vode i seli se na toplu obalu

- Podloga: strme zemljane obale rijeka za gniježđenje; na moru stijene, lukobrani, privezi i grane iznad vode za vrebanje

- Vegetacija: grmlje i grane nadvijene nad vodom

- Skrovišta: rupe u zemljanim obalama za gnijezdo

Biologija

Prehrana: Hrani se uglavnom sitnom ribom dužine do oko 10 cm, a jede i vodene kukce, rakiće i punoglavce. Plijen vreba s mjesta iznad vode ili lebdi u zraku, pa strmoglavo zaroni. Uhvaćenu ribu udara o granu prije nego je proguta glavom naprijed.

Razmnožavanje: Gnijezdi u hodniku dugom 50-100 cm koji iskopa u strmoj zemljanoj obali. Polaže 6-7 bijelih jaja, a oba roditelja griju ih oko 20 dana. Mladi napuštaju gnijezdo nakon 3-4 tjedna, a par godišnje ima dva, ponekad i tri legla.

Ponašanje: Samotnjak i izrazito teritorijalan, i zimi brani svoj dio obale. Leti nisko i brzo iznad vode, uz prodoran, visok zvižduk.

Predatori: Kobac, sokolovi, mačke i štakori, osobito na gnijezdima. Velik broj ptica strada u hladnim zimama.

Ekološka uloga

Kao grabežljivac sitne ribe sudjeluje u hranidbenim mrežama kopnenih voda i priobalja. Vrlo je osjetljiv na onečišćenje i regulaciju vodotoka, pa je dobar pokazatelj zdravlja vodenih staništa.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: LC (najmanje zabrinjavajuća)

- Hrvatska: strogo zaštićena vrsta (Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama, NN 144/13, 73/16); gnijezdeća populacija na Crvenom popisu kao NT (gotovo ugrožena)

- EU: Direktiva o pticama (2009/147/EZ), Prilog I

- Bernska konvencija: da (Dodatak II)

- Natura 2000: da, ciljna vrsta više područja očuvanja značajnih za ptice

Preporuke: Ne prilaziti gnijezdima u obalama rijeka; Ne uznemiravati ptice na mjestima vrebanja; Čuvati prirodne obale vodotoka; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Pri zaronu ima zaštitnu prozirnu očnu kapicu, pa pod vodom ostaje „s otvorenim očima”.

- Oblik njegove glave i kljuna, koji ulazi u vodu gotovo bez prskanja, poslužio je kao uzor za nos japanskog brzog vlaka Shinkansen.

- Zimi je čest gost u lukama i uvalama na Jadranu, gdje vreba s privezanih brodova i lukobrana.

- Plava boja nastaje lomom svjetlosti u strukturi pera, a ne pigmentom.

Rasprostranjenost

cijela Hrvatska; gnijezdi uz kopnene vode, zimi brojan i na jadranskoj obali i otocima; Europa, Azija i sjeverna Afrika; u PP Telašćica na Dugom otoku bilježi se redovito zimi, ali u malom broju