Morski vranac

Opis

Izgled: Odrasla ptica je crna, sa zelenkastim metalnim sjajem na suncu, i ima zelene oči. Kljun je dug, tanak i na vrhu kukast, a uz bazu je žućkast. U sezoni parenja na čelu ima malu kukmicu. Mlade ptice su smeđe, sa svijetlim, gotovo bijelim trbuhom i prsima te svijetlim nogama. Perje odraslih poprimaju tijekom dvije do tri godine.

Karakteristike: Od velikog vranca (Phalacrocorax carbo) razlikuje se po manjem i vitkijem tijelu, tanjem vratu, maloj zaobljenoj glavi i znatno tanjem kljunu. Odrasli nemaju bijelu mrlju na obrazu i grlu.

Posebnost: Sredozemna podvrsta (desmarestii) po svijetlom trbuhu mladih ptica i žućkastom kljunu razlikuje se od atlantske nominalne podvrste. Ugrožena je na europskoj razini i prioritetna za zaštitu.

Stanište

- Dubina: priobalno more uz stjenovite obale; lovi na dnu, najčešće do 20-30 m dubine

- Podloga: strme vapnenačke litice, škrape i hridi na nenaseljenim otočićima

- Vegetacija: gusto nisko grmlje na otočićima, u kojem ponekad gnijezdi

- Skrovišta: pukotine u liticama i otočići bez kopnenih grabežljivaca, za gniježđenje i odmor

Biologija

Prehrana: Hrani se isključivo ribom, ponajviše sitnim pridnenim i priobalnim vrstama, koju lovi roneći. Pod vodom se pokreće snažnim zamasima nogu, a ne krilima.

Razmnožavanje: Gnijezdi u kolonijama ili pojedinačno na malim otočićima i hridima. Gniježđenje je razvučeno: prvi parovi počinju već zimi (prosinac-veljača), a neki tek u svibnju. Gnijezdo od granja i morske trave smješta na izbočine litica, u škrape ili guste grmove. Polaže 1-6 jaja (najčešće 3-4), koja oba roditelja griju oko mjesec dana. Mlade zatim hrane još 50-ak dana.

Ponašanje: Stanarica je, cijelu godinu boravi blizu kolonija. Nakon ronjenja suši se na stijenama raširenih krila, kao na fotografiji iz arhive, jer mu perje nije potpuno vodootporno.

Predatori: Odrasle ptice imaju malo prirodnih neprijatelja. Jaja i ptiće ugrožavaju galebovi klaukavci i štakori. Najveća prijetnja je čovjek: ptice se utapaju u mrežama stajaćicama, vršama i na parangalima, a pogađaju ih i uznemiravanje kolonija i onečišćenje naftom.

Ekološka uloga

Kao grabežljivac priobalnih riba vrh je hranidbenog lanca stjenovitog priobalja. Kolonije na otočićima obogaćuju okolno more hranjivim tvarima. Stanje njegove populacije dobar je pokazatelj zdravlja priobalnog mora i ribljih zajednica, pa se redovito prati, npr. na Brijunima i Lastovu.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: LC (najmanje zabrinjavajuća) na globalnoj razini; sredozemna podvrsta ugrožena na europskoj razini

- Hrvatska: strogo zaštićena vrsta; u Hrvatskoj gnijezdi oko 2 000 parova, što je jedna od najvećih populacija u Sredozemlju

- EU: Direktiva o pticama (2009/147/EZ), Prilog I (podvrsta desmarestii)

- Bernska konvencija: da (Dodatak II)

- Natura 2000: da, ciljna vrsta više područja očuvanja značajnih za ptice na Jadranu

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne prilaziti kolonijama i ne pristajati na otočiće s gnijezdima od 1. siječnja do 31. svibnja; Prijaviti opažanje, osobito ptice zapetljane u mreže ili ozlijeđene ptice

Zanimljivosti

- Može zaroniti i do oko 60 m dubine, a pod vodom ga pokreću noge, ne krila.

- Mlade ptice sredozemne podvrste imaju gotovo bijel trbuh, pa ih se lako zamijeni s mladim velikim vrancem. Pomaže tanji kljun i vitkiji vrat.

- Hrvatska ima oko 2 000 gnijezdećih parova, što je jedna od najvećih populacija ove podvrste u Sredozemlju.

- Ime roda Gulosus na latinskom znači „proždrljiv”, a vrsta je nazvana po Aristotelu.

Rasprostranjenost

cijela jadranska obala i otoci, osobito vanjski otoci (Palagruža, Lastovsko otočje, Kornati, Telašćica i Dugi otok, Vis, Biševo, Svetac); sredozemna podvrsta živi u Sredozemlju i Crnom moru