Zelena želva

Opis

Izgled: Relativno mala, zaobljena glava u usporedbi s masivnom glavom glavate želve, s glatkim, blago nazubljenim kljunom; oklop maslinasto-smeđe do žućkaste boje sa zrakastim, mramoriranim uzorkom tamnijih pjega na pojedinim pločama.

Karakteristike: Potpuno dijagnostički znakovi su jedan par pločica između očiju (za razliku od dva para kod glavate želve) i jedna pandža po peraji (za razliku od dvije kod glavate želve).

Posebnost: Naziv "zelena" ne odnosi se na boju oklopa, koji je smeđe-maslinast, nego na zelenkastu boju masnog tkiva ispod oklopa, tradicionalno povezivanu s njezinom pretežno biljnom prehranom.

Razlikovanje od sličnih vrsta: Lako se zamijeni s daleko češćom glavatom želvom (Caretta caretta), koja ima znatno veću, masivniju glavu s tupim, snažnim kljunom prilagođenim drobljenju školjkaša.

Stanište

- Dubina: plitke priobalne vode uz morske livade (izvorni areal); u Jadranu zabilježena u otvorenoj vodi

- Temperatura: tropska i suptropska, toplija od uobičajene jadranske

- Podloga: pjeskovito i muljevito dno uz morske livade (izvorni areal)

- Vegetacija: morske trave (npr. Cymodocea, Thalassia, Zostera) i alge - glavni izvor hrane odraslih jedinki

Biologija

Prehrana: Mlade, pelagične jedinke svejedne su i djelomično mesožderne (meduze, sitni beskralježnjaci); odrasle jedinke prelaze gotovo isključivo na biljnu prehranu, pasući morske trave i alge - jedina je morska kornjača s pretežno biljojednom odraslom prehranom. Jedini analizirani jadranski primjerak (mladunče od 40 cm, prosinac 2001.) u probavnom je sustavu imao pretežno mnogočetinaša Chaetopterus variopedatus, uz manji udio morske trave i algi - znak da je bio u ranoj fazi prijelaza prema biljnoj prehrani.

Razmnožavanje: Gnijezdi se na tropskim i suptropskim pješčanim plažama, uglavnom noću, u ciklusu od nekoliko godina; jadranska populacija ne uključuje mjesta gniježđenja - Jadran nije značajno reproduktivno stanište za ovu vrstu.

Ponašanje: Samotna; jedinke zabilježene u Jadranu gotovo su isključivo mlade, strujama nanesene jedinke iz udaljenijih sredozemnih područja gniježđenja (npr. Cipar, Turska, Levant).

Predatori: Mlade jedinke i jaja plijen su raznih riba, rakova i ptica; odrasle jedinke imaju malo prirodnih neprijatelja osim čovjeka i povremeno morskih pasa.

Ekološka uloga

Kao biljojed koji pase morske livade, odrasla zelena želva u svom izvornom arealu pomaže održavati zdravlje i produktivnost livada morskih trava. U Jadranu, gdje je tek povremeni gost bez stalne populacije, tu ulogu praktički ne obavlja - za razliku od glavate želve, koja ovdje ima znatno važniju ekološku prisutnost.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: globalno "najmanje zabrinjavajuća" (LC, od listopada 2025.), no sredozemna populacija ocijenjena je kao kritično ugrožena (CR)

- Hrvatska: strogo zaštićena vrsta

- EU: Direktiva o staništima, Prilog II. i IV.

- Bernska konvencija: da, Dodatak II.

- Natura 2000: da

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- U cijelom Jadranu zabilježeno je svega oko 12 povijesnih nalaza ove vrste (1830.-2001.), gotovo isključivo malih juvenilnih primjeraka - prvi siguran nalaz u istočnom Jadranu bio je kod Trpnja u Hrvatskoj.

- Naziv "zelena" dolazi od zelenkaste boje masnog tkiva ispod oklopa, a ne od boje samog oklopa, koji je smeđe-maslinast.

- Jedina je morska kornjača kod koje odrasle jedinke prelaze na gotovo isključivo biljnu prehranu (morske trave i alge).

- IUCN je vrstu globalno premjestio u kategoriju "najmanje zabrinjavajuća" u listopadu 2025., no sredozemna populacija i dalje se vodi kao kritično ugrožena.

- Za usporedbu, glavata želva (Caretta caretta) 2025. je prvi put zabilježeno gnijezdila u Hrvatskoj, na otoku Korčuli - zelena želva u Jadranu nema poznatih mjesta gniježđenja.

Rasprostranjenost

tropska i suptropska mora; u Jadranu iznimno rijetka - svega oko 12 povijesnih zabilježenih nalaza (1830.-2001.), gotovo isključivo mali juvenilni primjerci (28-40 cm); prvi siguran nalaz u istočnom Jadranu zabilježen kod Trpnja