Glavata želva

Opis

Izgled: Glava je velika, široka i trokutasta, s jakom, kukastom čeljusti. Oklop (karapaks) je srcolik, crvenkasto-smeđ, često obrastao algama i školjkašima (vitičarima), a trbušni oklop (plastron) je žućkast. Prednje peraje su duge i veslaste, a na svakoj su po dvije pandže.

Karakteristike: Od zelene želve (Chelonia mydas) razlikuje se po mnogo većoj glavi, dva para ljuski između očiju (zelena želva ima jedan par) i pet pari rebrenih ploča na oklopu (zelena želva ih ima četiri). Na fotografiji iz arhive dobro se vide velika glava i snažne čeljusti, tipične za glavatu želvu.

Posebnost: Spol mladunaca određuje temperatura pijeska u gnijezdu: na toplijem pijesku razvija se više ženki, a na hladnijem više mužjaka.

Stanište

- Dubina: od površine do oko 100 m; mlade jedinke uglavnom u otvorenom moru, odrasle se hrane na plićem dnu

- Temperatura: umjereno topla mora; zimi se u Jadranu povlači u toplije, dublje vode srednjeg i južnog Jadrana

- Podloga: pjeskovito i muljevito dno sjevernog Jadrana (hranilišta); pješčane plaže za gniježđenje

Biologija

Prehrana: Hrani se pridnenim beskralježnjacima: puževima, školjkašima, rakovima i ježincima, čije ljušture drobi jakim čeljustima. Jede i meduze, glavonošce i ribu. Mlade jedinke u otvorenom moru jedu plutajuće organizme.

Razmnožavanje: Pari se u moru. Ženke se svake dvije do tri godine vraćaju na plaže na kojima su se izlegle i noću na pijesku iskopaju gnijezda. U jednu sezonu polože nekoliko legla s više od 100 jaja. Inkubacija traje oko dva mjeseca, a mladunci izlaze noću i odmah kreću prema moru.

Ponašanje: Samotnjak i dobar dugoprugaš. Kroz Jadran redovito migrira između hranilišta na sjeveru i gnijezdilišta na jugu Sredozemlja. Udiše na površini, gdje se zna dugo odmarati i sunčati.

Predatori: Jaja i mladunce jedu galebovi, rakovi, ribe i kopneni grabežljivci, a odrasle jedinke rijetko veliki morski psi. Najveća prijetnja je čovjek: slučajni ulov u mreže i na parangale, gutanje plastike i sudari s plovilima.

Ekološka uloga

Kao grabežljivac pridnenih beskralježnjaka utječe na zajednice mekog dna, a drobljenjem ljuštura sudjeluje u kruženju tvari. Jede i meduze, pa pomaže u kontroli njihovih populacija. Na oklopu nosi brojne obraštajne organizme. Zbog dugog života i spore zrelosti dobar je pokazatelj zdravlja mora i utjecaja ribolova.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: VU (osjetljiva) na globalnoj razini; sredozemna subpopulacija procijenjena kao LC zahvaljujući mjerama zaštite

- Hrvatska: strogo zaštićena vrsta (Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama, NN 144/13, 73/16); Crvena knjiga RH: VU

- EU: Direktiva o staništima, Prilozi II i IV (prioritetna vrsta)

- Bernska konvencija: da (Dodatak II); također Bonska konvencija i Barcelonska konvencija

- Natura 2000: da, ciljna vrsta područja u Jadranu

Preporuke: Ne dirati i ne hraniti; Ne uznemiravati i ne ploviti prema njoj; Ozlijeđenu ili zapletenu kornjaču prijaviti Centru za oporavak morskih kornjača (Aquarium Pula) ili Oporavilištu za morske kornjače Instituta Plavi svijet u Malom Lošinju; Prijaviti svako opažanje

Zanimljivosti

- Sjeverni Jadran jedno je od dva najvažnija hranilišta glavate želve u Sredozemlju, a ovamo dolaze jedinke s gnijezdilišta u Grčkoj i istočnom Sredozemlju.

- Prvo zabilježeno gniježđenje glavate želve u Hrvatskoj bilo je na Korčuli u rujnu 2025. godine.

- Spol mladunaca ovisi o temperaturi pijeska: topliji pijesak daje više ženki.

- Ženke se nakon desetljeća u moru vraćaju gnijezditi na plažu na kojoj su se same izlegle.

Rasprostranjenost

cijeli Jadran, osobito sjeverni i srednji (hranilišta i zimovališta); suptropska i umjerena mora cijelog svijeta