Bodljikavi volak

Opis

Izgled: Izdužena, vretenasta ljuštura sa zaobljenim tijelom navoja i vrlo dugom, uskom sifonskom cijevi koja često čini gotovo polovicu ukupne duljine kućice. Boja je bjelkasto-sivkasta do smećkasta; u živućih primjeraka ljuštura je gotovo redovito prekrivena algama, muljem i sitnim obraštajem, zbog čega djeluje zelenkasto-smeđe.

Karakteristike: Na navojima se nalaze pravilni, uspravni redovi oštrih, šiljastih bodlji - po jedan red za svaku fazu rasta ljušture. Otvor ljušture je uzak i izdužen, s glatkim rubom.

Posebnost: Podškržna žlijezda luči bezbojnu sluz koja na zraku i svjetlu prvo pozeleni, a zatim poprimi trajnu crvenkasto-ljubičastu boju - upravo je ta tvar bila osnova za antički tirski purpur, jednu od najcjenjenijih i najskupljih boja starog svijeta.

Razlikovanje od sličnih vrsta: Od srodnog kvrgavog volka (Hexaplex trunculus), koji je u ovoj enciklopediji već dokumentiran, razlikuje se znatno duljom i užom sifonskom cijevi te oštrim, izduženim bodljama umjesto zaobljenih, tupih kvrga po navojima.

Stanište

- Dubina: 1-200 m, najčešće plitko priobalno more

- Temperatura: umjereno do toplo Sredozemlje, otprilike 16-22°C

- Podloga: pjeskovito-muljevito i pokretno dno, ali i tvrđe, kamenito dno

- Vegetacija: obično rijetka; ljuštura često obrasla algama i sitnim obraštajem

- Skrovišta: djelomično zakopavanje u sediment, kamuflaža obraštajem na ljušturi

Biologija

Prehrana: Grabežljivac i povremeni strvinar - radulom, uz pomoć izlučevina žlijezda, probušuje ljušture drugih puževa i školjkaša te se hrani njihovim mesom; u gusto naseljenim populacijama zabilježen je i kanibalizam.

Razmnožavanje: Jajolegalica; mrijesti se prvenstveno u proljetnim mjesecima, jajašca odlaže pričvršćena za podlogu.

Ponašanje: Spor, pretežno noćno aktivan predator koji se danju često djelomično zakopava u sediment ili ostaje gotovo nepomičan.

Predatori: Veće pridnene ribe, glavonošci i drugi krupniji puževi; čvrsta, bodljikava ljuštura pruža značajnu zaštitu.

Ekološka uloga

Kao predator i povremeni strvinar sudjeluje u kontroli populacija drugih mekušaca (školjkaša i puževa) te u razgradnji organskog materijala na dnu, slično srodnom kvrgavom volku s kojim često dijeli stanište.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Zajedno s kvrgavim volkom (Hexaplex trunculus), u antici je bio glavna sirovina za dobivanje tirskog purpura - za samo nekoliko grama boje bilo je potrebno na tisuće jedinki, zbog čega je purpur bio rezerviran za carsku i plemićku odjeću.

- U pojedinim dijelovima Jadrana u narodu je poznat i pod nazivima vol, kavulin ili krnjol.

- Vrsta je prvotno opisana pod imenom Murex brandaris; danas je prihvaćeni znanstveni naziv Bolinus brandaris.

- Meso je jestivo i tradicionalno se koristi u mediteranskoj kuhinji, a ljuštura se ponekad koristi i kao riblja meka.

Rasprostranjenost

Sredozemno more, uključujući cijeli Jadran, te susjedni dio istočnog Atlantika (obale Portugala i Maroka); izolirane, vjerojatno unesene populacije zabilježene i u Indijskom oceanu te Južnom kineskom moru