Sredozemna kacigica
Semicassis undulata (Gmelin, 1791); sinonimi Phalium undulatum, Semicassis granulata undulata; u starijoj literaturi za Sredozemlje Phalium granulatum (Born, 1778)
Sredozemna kacigica je srednje velik puž iz porodice kaciga (Cassidae), s glatkom, jajolikom ljušturom. Ljuštura je ukrašena finim spiralnim brazdama i valovitim, smeđe-bijelim šahovskim uzorkom. Vanjska usna je zadebljana, bijela i izvrnuta, s tamnim mrljama, a sifonalni kanal kratak i podignut. Živi na pjeskovitom i šljunkovitom dnu, u koje se ukopava, i lovi ježince i druge bodljikaše. U arhivi su fotografije s Kalamote kod Dubrovnika, gdje puž puže po šljunku, i vrijedan niz s Levrnake u Kornatima, gdje ženka polaže jajne vrećice u obliku tornja.
Opis
Izgled: Ljuštura je jajolika, glatka i sjajna, s niskim, šiljastim zavojem i velikim posljednjim zavojem. Ukrašena je gustim spiralnim brazdama i valovitim, smeđim do narančastosmeđim poprečnim prugama i mrljama na bijeloj ili krem podlozi, što daje šahovski uzorak.
Karakteristike: Vanjska usna je zadebljana i izvrnuta prema van, bijela, s tamnim mrljama. Unutrašnji rub ima sitne zubiće, a kolumelarni štit je bijel i sjajan. Sifonalni kanal je kratak i zavijen prema gore. Puž ima široko stopalo i rožnat poklopac.
Posebnost: Ime Phalium granulatum u užem smislu danas se odnosi na zapadnoatlantsku vrstu (Semicassis granulata, engl. Scotch bonnet). Sredozemne populacije izdvojene su kao zasebna vrsta, Semicassis undulata. Od puža bačvaša (Tonna galea) razlikuje se po manjoj, glatkoj ljušturi bez širokih spiralnih rebara i po zadebljanoj, izvrnutoj usni.
Stanište
- Dubina: od 1 m do oko 25 m, rjeđe dublje
- Temperatura: umjereni do topli slojevi
- Podloga: pjeskovito i šljunkovito dno, u blizini livada morskih cvjetnica i kamenitih površina
- Vegetacija: rubovi livada posidonije, obraštaj algi
- Skrovišta: danju se često ukopava u pijesak ili šljunak
Biologija
Prehrana: Grabežljivac bodljikaša. Lovi ježince, a i trpove i zvjezdače. Ljušturu ježinca omekšava kiselim izlučevinama žlijezda slinovnica i zatim je probuši.
Razmnožavanje: Odvojenih spolova, s unutarnjom oplodnjom. Ženka polaže brojne rožnate jajne vrećice (kapsule) poredane jedna uz drugu u stup ili toranj, kroz koje se vide jaja. Pritom puž nekoliko dana ostaje nad leglom. Ličinke se izlegu kao planktonske veligere.
Ponašanje: Najaktivniji je noću, kad izlazi iz sedimenta u potragu za plijenom. Danju je često djelomično ili potpuno ukopan.
Predatori: Hobotnice i ribe koje drobe ljušture. Prazne ljušture često naseljavaju rakovi samci.
Ekološka uloga
Kao specijalizirani grabežljivac ježinaca pomaže u regulaciji njihovih populacija, a time posredno i u očuvanju zajednica algi i morskih cvjetnica koje ježinci pasu.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: nije procijenjeno (NE)
- Hrvatska: nije na popisu strogo zaštićenih vrsta (Pravilnik, NN 144/13, 73/16)
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne skupljati žive puževe ni ljušture; Ne uznemiravati ženke koje polažu jaja; Ne dirati jajne vrećice; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Jajne vrećice slaže u visoki toranj, a ženka tijekom polaganja ostaje nad leglom, kao na nizu fotografija s Levrnake u Kornatima.
- Ježinca „otvara” kiselom slinom koja omekšava vapnenački oklop, pa ga zatim lako probuši.
- Dugo se smatrao istom vrstom kao zapadnoatlantski „Scotch bonnet”, a danas se sredozemne populacije vode kao zasebna vrsta.
- Noću izlazi iz pijeska, pa je noćni zaron najbolja prilika da ga se vidi u pokretu.
Rasprostranjenost
Sredozemlje, uključujući Jadran; istočni Atlantik uz sjeverozapadnu Afriku i makaronezijske otoke