Kapica srčanka

Opis

Izgled: Ljuštura je gotovo okrugla do srcolika u poprečnom presjeku, ispupčena, tanka, jednakih (ekvivalentnih) valva, prekrivena s 22-28 izraženih, zaobljenih radijalnih rebara. Osnovna boja je bjelkasto-žućkasta do svijetlosmeđa ili zelenkasta, često s tamnosmeđim mrljama periostraka, osobito izraženima bliže vrhu (umbu) ljušture.

Karakteristike: Prednji rub ljušture je nazubljen (krenuliran), dok je stražnji gladak; rebra su vidljiva i s unutrašnje strane ljušture kao plitke brazde. Kratki, spojeni sifoni jedva vire iznad površine sedimenta.

Posebnost: Jedna je od najeuriohalinijih europskih školjaka - podnosi raspon saliniteta od gotovo slatke do vrlo slane vode (otprilike 5-60 promila), zbog čega uspijeva i u plitkim lagunama, ušćima i priobalnim jezerima gdje malo koja druga školjka opstaje.

Razlikovanje

Cerastoderma edule (jestiva srčanka) atlantska je vrsta rasprostranjena od Barentsovog mora do Maroka; u Sredozemlju i Jadranu prirodno se ne pojavljuje (postoji tek poneki noviji, izoliran nalaz u širem Sredozemlju koji se tumači kao mogući unos), pa iscrpni popisi jadranske malakofaune (npr. sistematika školjaka Jadranskog mora) uopće ne navode tu vrstu. Umjesto nje, u cijelom Jadranu - uključujući lagune, ušća i plitka muljevita dna - prirodno i vrlo često obitava upravo Cerastoderma glaucum. Od bodljikavih srčanki roda Acanthocardia (npr. Acanthocardia aculeata, A. tuberculata, A. echinata), koje su također prisutne u Jadranu, kapica srčanka razlikuje se glatkim, zaobljenim rebrima bez bodlji ili kvržica te manjom veličinom.

Stanište

- Dubina: plitko, tik ispod površine dna

- Temperatura: umjereno do toplo Sredozemlje, podnosi širok raspon

- Podloga: muljevito i pjeskovito-muljevito dno

- Skrovišta: plitko zakopana u sedimentu

Biologija

Prehrana: Filtrator je - kratkim sifonima iz sedimenta filtrira fitoplankton i sitne organske čestice iz morske vode.

Razmnožavanje: Spolovi su odvojeni; gametogeneza počinje rano u proljeće, a mriještenje traje od svibnja do srpnja. Ličinke (veligeri) planktonske su 11-30 dana prije naseljavanja na dno.

Ponašanje: Plitko se zakapa u meko dno pomoću mišićavog stopala; sjedilački je organizam, no sposoban se ponovno zakopati ako ga struja ili valovi izlože na površini.

Predatori: Razne pridnene ribe, rakovi i puževi mesožderi (npr. iz porodice Muricidae) koji buše ili lome ljušturu; u plitkim lagunama i priobalnim ušćima i ptice pliskavice/školjkarice.

Ekološka uloga

Kao vrlo brojan filtrator plitkih muljevitih dna, laguna i ušća, pridonosi pročišćavanju vode i predstavlja važan izvor hrane za pridnene ribe, rakove i puževe; zahvaljujući iznimnoj toleranciji na salinitet, jedna je od rijetkih školjaka koje naseljavaju i najplića, poluslana staništa Jadrana.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno (NE)

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Poprečni presjek ljušture srcolikog je oblika, po čemu cijela porodica Cardiidae nosi ime "srčanke".

- Jedna je od najeuriohalinijih školjaka europskih mora - podnosi raspon saliniteta od gotovo slatke do vrlo slane vode, pa uspijeva i u plitkim lagunama i ušćima gdje malo koja druga školjka opstaje.

- Uz službeni naziv "kapica srčanka", u različitim dijelovima hrvatske obale u pučkoj se uporabi za nju čuju i nazivi čanča, grof, grop, spliska ili volujsko srce.

- Atlantska srodnica, jestiva srčanka (Cerastoderma edule), koju je lako pobrkati s kapicom srčankom, u Jadranu i Sredozemlju prirodno ne obitava - ondje je zamjenjuje upravo ova vrsta.

Rasprostranjenost

cijeli Jadran i cijela hrvatska obala; Sredozemno, Crno i Kaspijsko more te atlantska obala Europe i sjeverne Afrike