Glatka češljača

Opis

Izgled: Ljuštura je okruglastog obrisa, širine i visine u prosjeku 5-8 cm, blago asimetrična (desna/donja ljuštura manje je zaobljena od lijeve/gornje). Vanjska strana prekrivena je koncentričnim linijama rasta i krupnim, zaobljenim rebrima koja lepezasto zrače od vrha - njihov broj je ključna dijagnostička značajka: najčešće ih je 9 (rjeđe 6-10), dok je kod nekad zasebno opisivanog oblika "proteus" broj rebara znatno manji (4-6). Svaka ljuštura ima dva "uha" (auricule) uz vrh - stražnje je malo i trokutasto, a prednje znatno razvijenije, gotovo četvrtasto, s urezom na donjem rubu.

Karakteristike: Boja je iznimno promjenjiva - od crvene, narančaste i žute do gotovo jednolične bijele, često išarane smeđim ili ljubičastim mrljama; unutrašnjost ljušture obično je iste boje ili bjelkasta, više ili manje sedefasta. "Meso" (mekano tijelo) je, kao i kod drugih pravih kapica, šareno - žućkasti plašt, smeđe škrge, bež-narančasta spolna žlijezda i bjelkasto-sedefasti mišić zatvarač. Stopalo je zakržljalo, a sifon izostaje.

Posebnost: Kao i jakobova kapica, sposobna je kratko plivati - naglim zatvaranjem ljuštura izbacuje mlaz vode i pomiče se u cik-cak putanji. Dva ureza na rubu ljuštura sprječavaju njihovo potpuno zatvaranje, zbog čega ova vrsta (kao ni druge prave kapice) ne može dulje zadržati vodu unutar ljušture izvan mora te izvan vode preživljava tek nekoliko sati.

Razlikovanje od sličnih vrsta: Od znatno krupnije jakobove kapice (Pecten jacobaeus, do 15-20 cm) razlikuje se prije svega veličinom te znatno manjim brojem širih, zaobljenijih rebara (jakobova kapica ima 14-18 uskih rebara). Od bliske Aequipecten opercularis (češljača, obično do 9 cm) teže se razlikuje - obje vrste imaju sličan broj širokih rebara i podjednako šarolike boje; pouzdano razlikovanje često zahtijeva pregled oblika "ušiju" i detalja šarke. Od sitnije i tanje, gotovo prozirne Flexopecten hyalinus (do 2,7 cm, s 10-15 nižih, gušće raspoređenih rebara) razlikuje se znatno većom, deblјom i neprozirnom ljušturom te manjim brojem, ali istaknutijim rebrima. Flexopecten flexuosus ima također deblju, neprozirnu ljušturu s izraženijim rebrima slično F. glaber, pa je razlikovanje ovih dviju vrsta u praksi zahtjevno i često se oslanja na sitne razlike u obliku i broju rebara.

Hrvatski naziv: Nema široko ustaljenog suvremenog hrvatskog naziva za ovu vrstu; ronilački vodič za šibensko područje (2011.) naziva je "glatka jakovljeva kapica". Hrvatski malakolog Spiridion Brusina 1907. godine za primjerke iz Novigradskog mora (tadašnji naziv "Aequipecten glaber proteus", danas sinonim za Flexopecten glaber prema WoRMS-u) predlaže naziv "migavica novigradska" (Legac M., 2003., Prilog poznavanju školjkaša (Bivalvia) Novigradskog područja, Pomorski zbornik 41). Taj naziv, star više od stoljeća, nije ušao u širu suvremenu upotrebu. Naziv "glatka češljača" opisni je prijevod izveden iz latinskog naziva (glaber = gladak, gol) i engleskog naziva (Smooth scallop); povijesni naziv "migavica" naveden je u polju Ostali nazivi samo radi potpunosti, ne kao potvrđeno ustaljen suvremeni naziv.

Stanište

- Dubina: 5-40 m; u sjevernom Jadranu zabilježena na 25-35 m

- Temperatura: umjereni do topli slojevi Jadrana

- Podloga: pjeskovita, muljevita i pjeskovito-glinasta dna

- Skrovišta: djelomično zakopana ili slobodno leži na dnu, oslonjena na donju (desnu) ljušturu

Biologija

Prehrana: Filtrira planktonske organizme i sitne organske čestice iz morske vode pomoću škrga.

Razmnožavanje: Istovremeni je hermafrodit (spolna žlijezda dijeli se na mušku i žensku zonu); brzo raste i rano postiže spolnu zrelost, zbog čega se istražuje kao potencijalna vrsta za uzgoj na sjevernom Jadranu (Italija). Oplodnja je vanjska, u vodenom stupcu.

Ponašanje: Slobodno leži na dnu oslonjena na donju ljušturu ili je djelomično zakopana; sposobna je kratkotrajno plivati naglim zatvaranjem ljuštura kako bi promijenila položaj ili izbjegla predatora.

Predatori: Zvjezdače, veliki puževi mesožderi i pridnene ribe koje se hrane školjkašima.

Ekološka uloga

Kao filtrator sudjeluje u kruženju hranjivih tvari i pridonosi bistrini morske vode na pjeskovito-muljevitim dnima. Prazna ljuštura, nakon uginuća životinje, često služi kao dodatna tvrda podloga drugim organizmima na mekom dnu.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno

- Hrvatska: nije zaštićena vrsta

- EU: nema posebnog statusa (izlovljava se prigodno, bez posebnih ribolovnih ograničenja specifičnih za ovu vrstu)

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Boja ljušture iznimno je promjenjiva - žuta, narančasta, crvena, ljubičasta, smeđa ili gotovo bijela, često prošarana mrljama - zbog čega je jedna od najšarolikijih školjki Jadrana.

- Poput jakobove kapice, sposobna je kratko "plivati" mlazom vode nastalim naglim zatvaranjem ljuštura, krećući se u cik-cak putanji.

- Oblik nekad opisivan kao zasebna vrsta "Flexopecten proteus" (s tek 4-6 rebara) danas se prema WoRMS-u smatra samo formom iste vrste, Flexopecten glaber (koja obično ima 9 rebara).

- Zbog brzog rasta i rane spolne zrelosti istražuje se kao obećavajuća vrsta za uzgoj školjkaša na sjevernom Jadranu.

Rasprostranjenost

Sredozemno more (uklj. Jadran), Crno more (podvrsta F. g. ponticus)