Dagnja runjavica
Modiolus barbatus (Linnaeus, 1758)
Dagnja runjavica bliska je rođakinja obične dagnje, no lako se razlikuje po žućkasto-smeđoj ljušturi obrasloj gustim, čekinjastim 'dlačicama' (periostrakumom) po zadnjem dijelu ljušture. Naseljava kamenita i šljunkovita dna diljem Jadrana, gdje je obično pričvršćena bisusnim nitima za podlogu.
Opis
Izgled: Ljuštura je izdužena, klinasto-ovalna, žućkasto do crvenkasto-smeđe boje, po zadnjem dijelu prekrivena dugim, čekinjastim izraslinama periostrakuma sa zupčastim rubom; iznutra je sedefasto sjajna, blijedoplava do ljubičaste boje.
Karakteristike: Sesilan je organizam pričvršćen za podlogu bisusnim nitima, često u malim nakupinama.
Posebnost: Meso joj je tamnije i intenzivnijeg okusa od obične dagnje, zbog čega je u gastronomiji cijenjena kao rijetka poslastica.
Stanište
- Dubina: 5-100 m
- Temperatura: 12-22°C
- Podloga: kamenito, šljunkovito i mješovito dno
- Skrovišta: pukotine stijena, nakupine drugih školjkaša
Biologija
Prehrana: Filtrator - hrani se fitoplanktonom i organskim česticama iz vode.
Razmnožavanje: Odvojeni spolovi, vanjska oplodnja s planktonskim ličinkama koje se raznose strujama.
Ponašanje: Nepomičan filtrator, otvara ljušturu radi hranjenja i disanja.
Predatori: Zvjezdače, puževi grabežljivci, ribe
Ekološka uloga
Filtracijom vode pridonosi njenoj čistoći, a nakupine dagnje runjavice pružaju stanište sitnim organizmima.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: nije procijenjeno
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Naziv 'runjavica' dolazi od čekinjastih izraslina periostrakuma na zadnjem dijelu ljušture.
- Pričvršćuje se za podlogu bisusnim nitima poput obične dagnje, s kojom je blisko srodna.
- U Hrvatskoj je najbrojnija u Malostonskom, Kaštelanskom i Šibenskom zaljevu te oko otoka Murtera.
Rasprostranjenost
cijeli Jadran, na tvrdim i mješovitim dnima