SEADRIA

Jakobova kapica

Pecten jacobaeus (Linnaeus, 1758)

Jakobova kapica prepoznatljiva je lepezasta školjka čiji je oblik postao simbol hodočašća sv. Jakova, iako je taj simbol izvorno pripadao atlantskoj srodnici Pecten maximus. Duž ruba plašta niže joj se red sitnih plavih očiju kojima registrira promjene svjetla, a za razliku od većine školjaka sposobna je i plivati - naglim otvaranjem i zatvaranjem ljuštura izbacuje mlaz vode i time se pokreće otvorom prema naprijed.

Opis

Izgled: Ljuštura je lepezastog oblika s proširenjem pri dnu i izraženim radijalnim rebrima (14-18). Ljušture su asimetrične: donja (desna) je zaobljena i svjetlije, bjelkasto-žuto-ružičaste boje, dok je gornja (lijeva) plosnatija, tamnija i često obrasla algama jer je izloženija.

Karakteristike: Duž ruba plašta niže se red kratkih osjetilnih ticala i sitnih plavih očiju kojima životinja registrira promjenu jačine svjetla u okolini, što joj omogućuje da na vrijeme zatvori ljušturu ili pobjegne od predatora.

Posebnost: Za razliku od većine školjaka koje su cijeli život vezane za podlogu, jakobova kapica sposobna je plivati - snažnim mišićem naglo otvara i zatvara ljušture te se pomoću mlaza vode pokreće morskom vodom, uvijek otvorom (prednjim dijelom) prema naprijed.

Stanište

- Dubina: obično 5-30 m, zimi može biti i pliće, ljeti se povlači ispod termokline u hladniji sloj mora

- Temperatura: preferira hladniji sloj mora ljeti; osjetljiva na dugotrajno zadržavanje u toplom plićaku

- Podloga: pjeskovita, muljevita i ljušturasto-pjeskovita dna

- Vegetacija: često uz rubove livada morskih cvjetnica

- Skrovišta: djelomično ili gotovo potpuno zakopana u pijesak/mulj, uz kamene gromade koje joj služe kao prirodna barijera

Biologija

Prehrana: Filtrira planktonske organizme i sitne organske čestice iz morske vode.

Razmnožavanje: Hermafrodit je; spolnu zrelost postiže pri veličini ljušture od oko 5-6 cm, a oplodnja je vanjska.

Ponašanje: Mlade školjčice nisu pokretne, stoje pričvršćene za dno; odrasle su djelomično zakopane u sediment i povremeno plivaju kako bi pobjegle od predatora ili pronašle bogatija hranilišta.

Predatori: Volci i zvjezdače (spori predatori kojima plivanje pomaže izbjeći), a mlade i otvorene primjerke love hobotnice te ribe poput orade i šaraga.

Ekološka uloga

Kao filtrator, jakobova kapica pridonosi bistrini i kakvoći morske vode filtrirajući plankton i sitne čestice, a dio je bentoske zajednice mekih dna Jadrana. Njezina ljuštura, prazna nakon uginuća, često služi kao dodatna tvrda podloga za druge organizme na pješčanom dnu.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: nije procijenjeno

- Hrvatska: nije strogo zaštićena vrsta; podliježe ribolovnim propisima (najmanja dopuštena veličina ulova)

- EU: regulirana Zajedničkom ribarstvenom politikom (najmanja veličina ulova)

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Ime je dobila po sv. Jakovu - hodočasnici su njezinu ljušturu stoljećima nosili kao prepoznatljivi simbol, iako je izvorno riječ bila o atlantskoj vrsti Pecten maximus.

- Duž ruba plašta ima do stotinjak sitnih plavih očiju kojima registrira promjene svjetla u okolini.

- Jedna je od rijetkih naših školjaka sposobnih aktivno plivati - mlazom vode nastalim naglim zatvaranjem ljuštura; plivaju još manje češljače i zjapeća turpija.

- Cijenjena je delikatesa u mediteranskoj kuhinji, a njezin prepoznatljivi lepezasti oblik nadahnuo je i poznate komercijalne logotipe.

Rasprostranjenost

cijelo Sredozemlje (smatra se endemskom vrstom), rijetko u Crnom moru te uz istočnu obalu Atlantika; u Jadranu najgušće naseljava Novigradsko more, Velebitski i Hvarski kanal, područje Zadra i Bokokotorski zaljev