Zrakasta bisernica
Pinctada radiata (Leach, 1814); sinonim Pinctada imbricata radiata
Zrakasta bisernica je školjkaš iz porodice biserki (Pteriidae), srodna pravim bisernicama iz tropskih mora. Ima zaobljenu, spljoštenu ljušturu s ravnom bravom i kratkim „uškama”, a vanjska strana prekrivena je ljuskavim koncentričnim listićima s nazubljenim, ljuskastim rubom. Ljuštura je ukrašena tamnijim zrakastim prugama, po kojima je vrsta dobila ime. Unutrašnjost je obložena sjajnim sedefom. U Sredozemlje je dospjela iz Crvenog mora kroz Sueski kanal, kao prvi zabilježeni lesepsijski selac. U istočnom Jadranu se posljednjih godina širi.
Opis
Izgled: Ljuštura je zaobljena do četvrtasta, prilično spljoštena, s ravnom bravom i kratkim uškama sa svake strane vrha. Vanjska strana ima nepravilne koncentrične listiće, a uz rub su poredani ljuskasti, spljošteni šiljci. Boja je smeđe-ljubičasta, ponekad sa zelenim, žućkastim ili bijelim tonovima, s tamnijim zrakastim prugama od vrha prema rubu.
Karakteristike: Za podlogu se pričvršćuje bisusnim nitima kroz urez ispod prednje uške. Unutrašnjost ljušture je sedefasta i sjajna.
Posebnost: Nije prava kamenica (porodica Ostreidae), nego srodnica bisernica. Od europske kamenice (Ostrea edulis) razlikuje se po ravnoj bravi s uškama, zrakastim prugama i sedefu. Od krilate ostrige (Pteria hirundo) razlikuje se po zaobljenoj ljušturi bez dugog, krilatog produžetka.
Stanište
- Dubina: 4-25 m
- Temperatura: vrlo tolerantna, 13-35 °C; pogoduje joj zagrijavanje mora
- Podloga: tvrde podloge: stijene, lukobrani, konopi, mreže, plutače i uzgajališta školjkaša i riba
- Vegetacija: i na livadama morskih cvjetnica na muljevito-pjeskovitom dnu
Biologija
Prehrana: Filtrator. Iz vode procjeđuje fitoplankton i sitne organske čestice.
Razmnožavanje: Jedinke obično počinju život kao mužjaci, a kad narastu iznad oko 3 cm mijenjaju spol u ženku. Mrijesti se ljeti i početkom jeseni. Ličinke neko vrijeme slobodno plivaju u planktonu, a zatim se pričvrste za podlogu.
Ponašanje: Sjedilačka, pričvršćena bisusom. Lako naseljava umjetne podloge, osobito uzgajališta.
Predatori: Zvjezdače, puževi bušači, hobotnice i ribe koje drobe ljušture.
Ekološka uloga
Kao strana vrsta može se natjecati s domaćim školjkašima filtratorima za prostor i hranu. Obrasta konope i mreže u uzgajalištima, a posebno joj pogoduju umjetne podloge. Istodobno filtrira vodu i stvara podlogu za druge organizme. Zato se prati kao pokazatelj širenja toploljubnih vrsta u Jadranu.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: nije procijenjeno (NE)
- Hrvatska: strana vrsta u Jadranu (ustaljena)
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Prijaviti opažanje (podaci o širenju strane vrste); Zabilježiti lokaciju, dubinu i podlogu; Ne prenositi jedinke na druga mjesta
Zanimljivosti
- Smatra se prvim lesepsijskim selcem: zabilježena je u egipatskom dijelu Sredozemlja svega nekoliko godina nakon otvaranja Sueskog kanala 1869.
- U zavičajnom Perzijskom zaljevu stoljećima je bila izvor prirodnih bisera.
- Ime radiata („zrakasta”) odnosi se na tamne pruge koje se poput zraka šire po ljušturi.
- U istočnom Jadranu prvi put je zabilježena 2006. godine, a nalaz iz Šibenika vrijedan je podatak o njezinu daljnjem širenju.
Rasprostranjenost
izvorno Crveno more, Perzijski zaljev i Indijski ocean; u Sredozemlju od kraja 19. stoljeća, najbrojnija u istočnom dijelu; u istočnom Jadranu zabilježena od 2006. (sjeverni Jadran), s ustaljenom populacijom kod Mljeta i nalazima kod Lokruma i u Malostonskom zaljevu