Hobotnica: osam krakova, tri srca i iznimno bistar um
Svaki ronilac ima barem jednu priču o hobotnici. Što zapravo znamo o jednom od najčešćih, a najmanje shvaćenih stanovnika Jadrana, što o njoj kaže propis i kako je možemo zaštititi.
Svaki ronilac ima barem jednu priču o hobotnici: oko koje viri iz pukotine, kamen koji se odjednom pomakne i promijeni boju. Hobotnica je jedna od najčešćih životinja Jadrana, a ujedno jedna od onih koje najmanje razumijemo – biće bez ijedne kosti koje rješava zadatke, uči i pamti.
Hobotnica (Octopus vulgaris) živi u cijelom Jadranu i na gotovo svakom dnu: među stijenama i u pukotinama, ali i na pijesku i mulju, od plićaka do većih dubina. Najčešće je vidimo skrivenu u rupi, s uvučenim krakovima i samo očima na oprezu. Kad izađe na otvoreno, tek tada pokaže koliko je neobična životinja.
Tijelo bez ijedne kosti
Hobotnica je mekušac, srodnica puževa i školjkaša, ali bez ljušture. Tijelo joj je meko i mišićavo, s osam krakova od kojih svaki nosi dva reda priseska, a u središtu skriva tvrdi kljun nalik papigi. Naraste do oko 1,8 metara dužine i desetak kilograma, no većina hobotnica koje susrećemo pod morem znatno je manja.
Neobična je i iznutra:
Ima tri srca. Dva potiskuju krv kroz škrge, a treće kroz ostatak tijela.
Krv joj je plava. Umjesto željeza u hemoglobinu, kao kod nas, kisik veže pomoću bakra u hemocijaninu.
Krak može ponovno izrasti. Ako ga predator odgrize, hobotnica ga može obnoviti.
Majstorica prerušavanja
U koži hobotnice nalaze se stanice s pigmentom i sitni mišići kojima u djeliću sekunde mijenja boju, a izbočinama na koži i njezinu teksturu. Tako se doslovno stapa s kamenom, algom ili pijeskom. Iz zasjede lovi rakove i školjkaše. Ako je neprijatelj, primjerice murina, ipak otkrije, ima još nekoliko trikova u rukavu: ispusti oblak tinte, odjuri mlazom vode ili se uvuče u pukotinu u koju drugi ne mogu.
Hobotnica kod Lučice Beli, Cres. Foto: Damir Zurub. (Kliknite na fotografije za uvećanje.)
Pametnija nego što izgleda
Hobotnica ima oko 500 milijuna neurona, otprilike koliko i pas, a velik dio živčanog sustava smješten je u krakovima, pa svaki krak donekle „odlučuje” sam. Zato se često kaže da hobotnica ima više mozgova.
Istraživanja i iskustva iz akvarija pokazuju da hobotnice uče i pamte rješenja problema, koriste pronađene predmete kao zaklon, prepoznaju pojedine ljude i znaju isplanirati bijeg. Hobotnica Inky 2016. godine pobjegla je iz akvarija na Novom Zelandu i kroz usku odvodnu cijev stigla do mora. Japanski znanstvenici 2023. objavili su da hobotnice imaju dvije različite faze sna te da bi mogle i sanjati, a Ujedinjeno Kraljevstvo je 2022. hobotnice zakonom priznalo kao osjetilna bića.
Hobotnica kod rta Lipica, Kraljevica. Foto: Damir Zurub.
Život koji traje tek godinu ili dvije
Sva se ta bistrina razvije u začuđujuće kratkom vremenu: hobotnica najčešće živi tek jednu do dvije godine, ponekad do tri. Mužjaci uginu nedugo nakon parenja. Ženka odabere rupu, snese od 100.000 do 500.000 sitnih jajašaca spojenih u dugačke grozdove i čuva ih tjednima, čisteći ih i prozračujući sve do izlijeganja. Za to vrijeme gotovo se i ne hrani, a nedugo nakon toga i sama ugiba. Do kraja prve godine preživi tek mali dio mladih.
Zato je susret sa ženkom koja čuva jaja poseban i vrijedan prijave, ali i trenutak u kojem je treba ostaviti na miru.
Hobotnica na ronilačkoj lokaciji Selzine, Cres. Foto: Damir Zurub.
Hobotnica na tanjuru
Hobotnica ispod peke za mnoge je simbol jadranske kuhinje, a hobotnica je i važan ulov malih obalnih ribara. Prema Pravilniku o zaštiti riba i drugih morskih organizama (NN 64/2023), koji se za hobotnicu primjenjuje od 1. srpnja 2024., najmanja dopuštena veličina hobotnice je 1 kilogram. Do 20 % mase zadržanog ulova smiju činiti primjerci lakši od kilograma, ali ne lakši od 800 grama. Lovostaj za hobotnicu pravilnik ne propisuje. Prije izlaska na more ipak provjerite važeće propise, jer se mogu mijenjati.
Zašto je to važno? Hobotnica živi kratko i razmnožava se samo jednom u životu, pa joj se brojnost može snažno mijenjati iz godine u godinu. Ako se izlovi generacija koja se tek treba razmnožiti, zaliha se teško obnavlja. Prema podacima FAO-a svjetski ulovi hobotnica posljednjih su godina u padu, a znanstvenici upozoravaju da se hobotnica često lovi bez dovoljno znanja o tome koliko se brzo može obnoviti. Upravo su zato vrijedna i opažanja ronilaca: svaka prijava pomaže da bolje razumijemo gdje i kada hobotnice žive uz našu obalu.
Kako možete pomoći
Hobotnica je česta, pa je lako previdjeti koliko toga o njoj još ne znamo. Ako je sretnete:
fotografirajte je ili snimite s dovoljne udaljenosti, bez dodirivanja i bez izvlačenja iz rupe;
zabilježite mjesto, dubinu i datum, a ako možete, procijenite i veličinu;
prijavite opažanje na platformi SEADRIA – datum i mjesto pročitat ćemo iz same fotografije, a stručnjaci pregledavaju svaku prijavu prije objave na karti;
posebno nas zanima ženka koja čuva jaja, ali nju nikad ne uznemiravajte i ne zadržavajte se kraj njezine rupe.
Hobotnica nije rijetka, ali nije ni neiscrpna. Što je bolje poznajemo, to ćemo je bolje čuvati.
Hobotnica pliva uz dno. Foto: Damir Zurub.
Više o hobotnici i sve njezine fotografije potražite u našoj enciklopediji.
Tekst: SEADRIA
Izvori: Pravilnik o zaštiti riba i drugih morskih organizama i kriterijima za utvrđivanje visine naknade za počinjene štete (NN 64/2023); Marine Conservation Society: Common octopus; Marine Sanctuary Foundation: Sea Wonder – Common Octopus; Yale Environment 360: članak o inteligenciji hobotnica i njihovoj zaštiti (podaci FAO-a prema tom članku); SEADRIA enciklopedija.