Vatrenjača u Jadranu: lijepa, otrovna i nezvana
Prije nekoliko godina bila je rijetkost o kojoj su pisale novine, a danas je ronioci susreću od Lastova do Kornata. Što znamo o vatrenjači, zašto je opasna za Jadran i kako svatko od nas može pomoći.
Prije nekoliko godina bila je rijetkost o kojoj su pisale novine, a danas je ronioci susreću od Lastova do Kornata. Vatrenjača je postala stalni stanovnik Jadrana – i jedna od najozbiljnijih morskih invazija u našem dijelu Sredozemlja.
Narančasto-bijele pruge, peraje raširene poput lepeze i miran, gotovo dostojanstven pokret kroz vodu – vatrenjača (Pterois miles) jedna je od najljepših riba koje ronilac može sresti. Zovu je još i riba lav ili riba paun, a ronioci iz tropskih mora poznaju je kao lionfish. No iza te ljepote krije se problem: u Jadranu ona nije dobrodošao gost, nego invazivna vrsta koja može ozbiljno narušiti ravnotežu našeg mora.
Od Crvenog mora do Visa
Vatrenjača je izvorno stanovnica Crvenog mora i Indijskog oceana. Kroz Sueski kanal ušla je u Sredozemlje, gdje je prvi put zabilježena početkom 1990-ih uz obalu Izraela. Dugo je bila ograničena na istočni dio Sredozemlja, a onda se, kako se more zagrijavalo, počela brzo širiti prema zapadu i sjeveru – preko Cipra, Grčke i Turske do Libije, Tunisa, Sicilije i, ovog ljeta, Malte.
U Jadran je ušla kroz Otrantska vrata: prvi nalazi zabilježeni su uz obalu Apulije u srpnju 2019. i uz albansku obalu godinu dana kasnije. U hrvatskim vodama prvi fotografski potvrđen susret dogodio se u kolovozu 2021. kod Rta Stupišće pokraj Komiže na Visu, kada ju je na 15 metara dubine snimio podvodni fotograf Damir Zurub. Slijedili su nalazi kod Cavtata, Korčule, Lastova i Mljeta, a nedavno je prvi put uočena i u Nacionalnom parku Kornati te Parku prirode Telašćica.
Vatrenjača na ronilačkoj lokaciji Vanjska sika na Visu, kolovoz 2021. Foto: Damir Zurub.
Od rijetkosti do stalnog stanovnika
Pravi preokret dogodio se 2024. godine. Znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, Branko Dragičević i Pero Ugarković, prikupili su od lipnja 2024. do siječnja 2025. čak 122 potvrđena opažanja vatrenjače duž hrvatske obale. Najviše ih je bilo oko Lastova i Visa, a na kopnu u okolici Dubrovnika. Gotovo tri četvrtine riba viđeno je u prvih 15 metara dubine, a većina je bila manja od 15 centimetara – dakle mlade jedinke.
Ti podaci govore nešto važno: vatrenjača se u Jadranu ne pojavljuje slučajno, nego se ovdje naseljava. Njezine ličinke morske struje donose s juga, a zatim se mlade ribe smještaju uz našu obalu. Opažanja stižu i tijekom zime, čak iz plitkih uvala, što pokazuje da joj uvjeti u srednjem i južnom Jadranu više ne predstavljaju prepreku. Ove je godine provedeno i prvo sustavno istraživanje oko Korčule, u kojem je vatrenjača pronađena na gotovo svim istraživanim lokacijama.
Dvije vatrenjače na olupini Teti kod Visa, kolovoz 2023. Foto: Damir Zurub.
Zašto je problem?
Vatrenjača je vrlo učinkovit grabežljivac. Hrani se sitnom ribom, ribljom mlađi i rakovima, a plijen sabija u kut svojim širokim perajama prije nego što ga jednim brzim pokretom proguta. Na Karibima, gdje se njezina srodnica proširila prije dvadesetak godina, istraživanja su pokazala da su vatrenjače u samo dvije godine na nekim grebenima smanjile količinu sitne ribe za više od polovine.
Nekoliko je razloga zašto je tako uspješna:
Gotovo nema prirodnih neprijatelja. U izvornom području love je pojedine kirnje i murine, ali jadranske ribe ne prepoznaju je kao plijen.
Razmnožava se nevjerojatnom brzinom. Spolno sazrijeva rano, a ženka se u toplom moru mrijesti svakih nekoliko dana i godišnje može izbaciti oko dva milijuna jajašaca. Plutajuće jajne mase nose morske struje i tako se vrsta širi na velike udaljenosti.
Prilagodljiva je. Živi od plićaka do stotinjak metara dubine, na stijenama, u pukotinama, na olupinama i umjetnim grebenima.
Pomaže joj zagrijavanje mora. Što je Jadran topliji, to su uvjeti za njezin opstanak i razmnožavanje povoljniji.
Posljedice ne trpi samo priroda. Manje sitne ribe znači manje hrane za domaće grabežljivce i manji ulov za priobalne ribare, a kod nas je vatrenjača najbrojnija upravo u zaštićenim morskim područjima i oko otoka, gdje je priroda najbolje očuvana.
Vatrenjača u potrazi za plijenom među algama, Park prirode Telašćica, srpanj 2025. Foto: Damir Zurub.
Oprez: sve bodlje su otrovne
Vatrenjača nije agresivna i ne napada ljude, ali se brani s 18 otrovnih bodlji na leđnoj, trbušnim i podrepnoj peraji. Ubod uzrokuje vrlo jaku bol, oticanje i utrnulost, a kod osjetljivijih osoba mogu se javiti mučnina, vrtoglavica i otežano disanje. Za ronioca na dubini to može biti opasno.
Ako vas ubode: izađite iz vode, pažljivo uklonite eventualne ostatke bodlji i uronite ubodeno mjesto u što topliju vodu koju možete podnijeti (oko 40–45 °C) na 30 do 90 minuta. Otrov se na toplini razgrađuje pa bol popušta. U svakom slučaju javite se liječniku.
Zato vrijedi jednostavno pravilo: gledajte, fotografirajte, ali ne dirajte. Ne pokušavajte je uhvatiti rukom, ne tjerajte je u kut i držite sigurnu udaljenost.
Raširene peraje skrivaju otrovne bodlje: vatrenjača na olupini Teti kod Visa, kolovoz 2023. Foto: Damir Zurub.
Što se poduzima?
Hrvatska je ove godine počela i aktivno djelovati. U sklopu projekta „Jačanje nacionalnih kapaciteta za kontrolu vatrenjače u Hrvatskoj” u svibnju je u Nacionalnom parku Mljet, gdje je zabilježena najveća koncentracija vatrenjača u hrvatskom dijelu Jadrana, provedena prva organizirana akcija uklanjanja. Ronioci su ribe uklanjali ručnim kopljem, a ulov je poslan u Institut za oceanografiju i ribarstvo na znanstvenu obradu. U akciji su sudjelovali i djelatnici drugih zaštićenih područja, a sljedeći korak planiran je u Parku prirode Telašćica, kako bi se reagiralo prije nego što se vatrenjača ondje proširi. Cilj je osposobiti ljude na terenu i prikupiti podatke za službene nacionalne preporuke.
Vatrenjača u Parku prirode Telašćica, ronilačka lokacija Sestrica Mala, srpanj 2025. Foto: Damir Zurub.
Stručnjaci predlažu tri glavna smjera: ciljano uklanjanje, osobito u zaštićenim područjima; poticanje ribolova i prodaje vatrenjače kao jestive ribe; te smanjenje izlova njezinih mogućih prirodnih neprijatelja, poput kirnji.
Zanimljivo je da je vatrenjača i vrlo ukusna. Otrov se nalazi samo u bodljama, a meso je bijelo, nježno i cijenjeno. U Grčkoj, na Cipru i na Karibima postala je tražena riba u restoranima, što je jedan od najučinkovitijih načina da se njezina brojnost drži pod kontrolom. Kod rukovanja ulovljenom ribom potreban je oprez, jer bodlje ostaju otrovne i nakon što riba ugine.
Ronioci kao prva linija obrane
Većina od 122 opažanja iz 2024. godine stigla je od građana, i to najčešće od ronilaca. To je možda najvažnija poruka ove priče: bez ljudi koji su u moru, znanstvenici ne bi znali gdje se vatrenjača nalazi i koliko se brzo širi.
Ako je sretnete, evo kako možete pomoći:
fotografirajte je ili snimite, s dovoljno udaljenosti;
zabilježite mjesto, dubinu, datum i, ako možete, procijenite veličinu ribe;
prijavite opažanje na SEADRIA platformi – datum i mjesto pročitat ćemo iz same fotografije, a stručnjaci pregledavaju svaku prijavu prije objave na karti;
javite lokalnom ronilačkom centru ili upravi zaštićenog područja ako je riba viđena unutar parka.
Uklanjanje prepustite ovlaštenim osobama i stručnjacima: rukovanje vatrenjačom pod vodom zahtijeva iskustvo, odgovarajuću opremu i poštivanje propisa o ribolovu i zaštićenim područjima.
Vatrenjača je u Jadranu da ostane. No koliko će promijeniti naše more, ovisi i o tome koliko ćemo je brzo i pažljivo pratiti. Svaka fotografija i svaka prijava pomaže.
Jedna od prvih fotografija vatrenjače u hrvatskim vodama: Rt Stupišće kod Komiže na Visu, kolovoz 2021. Foto: Damir Zurub. (Kliknite na fotografije za uvećanje.)
Više o vatrenjači pročitajte u našoj enciklopediji.
Tekst: SEADRIA
Izvori: Dragičević, B. i Ugarković, P. (2025): Invasion underway: exceptional number of records of the devil firefish Pterois miles in the eastern Adriatic Sea (Croatian coast), Acta Adriatica 66(1); Di Martino, V. i Stancanelli, B. (2021): The alien lionfish, Pterois miles, enters the Adriatic Sea, Journal of the Black Sea/Mediterranean Environment 27(1); ScubaLife.hr (2024.–2026.); Zavod za zaštitu okoliša i prirode (2024): Stručna podloga za zaštitu Rta Stupišće na otoku Visu.