Hrid Štit
Mljet (NP, Pomena)
Dubina 5-20 m.
Hrid Štit
Hrid Štit se nalazi na južnoj strani otoka Mljeta na njegovom krajnje zapadnom dijelu unutar Nacionalnoga parka. Sidri se sa strane hridi koja je okrenuta prema Mljetu na dubini od 12 metara. U polju posidonija svoje žarnjake širi opnena voskovica (Carianthus membranaceus). Opnena voskovica gradi kožno-voštanu cijev unutar koje se nalazi tijelo s lovkama. Cijev može biti djelomice ili potpuno ukopana u pješčano dno i voskovica je može razvući prema potrebi. Lovke su smještene oko usnog otvora. U sredini lovke su kratke, a po obodu duge. Boja lovki može biti vrlo različita i može se mijenjati po njezinoj dužini. Mogu biti bijele, ljubičaste, crne, smeđe i crvenkasto-smeđe. Hrani se zooplanktonom i ribicama. Lovke na sebi imaju žarnjake koje na sebi nose otrov te pomoću njih voskovica umrtvljuje plijen. Može biti narasti i do 50 centimetara.
Roni se, ovisno o struji, u jednom ili drugom smjeru duž zida. Podmorje buja životom i prolazimo uz brojne plove crneja i jera kirnjica ispod i unutar brojnih prevjesa i polupećina. Treba se dobro zagledati kako bi se unutar šarenila boja ulovile kretnje i prepoznale rakovice i rakovi samci s moruzgvama.
Simbioza, zajednički suživot raka samca (Pagurus pridaux) i plastene moruzgve (Adamsia palliata) mogla bi se nazvati jednom vrstom ugovorne “bračne zajednice”, ali bez kumova i matičara. Kako bi zaštitio svoj mekani zadak, rak samac se zavuče u praznu kućicu puža na koju se pričvrsti jedna ili više moruzgvi. Rak kretanjem seli moruzgvu u različite uvjete okoliša i ostacima svoje hrane pomaže joj u ishrani. Moruzgva svojim žarnjacima štiti raka. Kada je u opasnosti, moruzgva izbacuje iz tijela tanke ljubičaste niti na neprijatelja štiteći sebe i svoga udomitelja.
Iz rupa ispod stijena stidljivo proviruju strašljive murine. Nevelike kirnje mogu se sresti na dubinama i od pet metara. Susreti sa škarpinicama su gotovo neizbježni pri ronjenju kroz procjepe i kanjone. Oko otoka se, gotovo kružno ,spušta zid i preko 20 metara dubine. Postoji i drugi, dublji zid koji vodi do obale i Korimenoga rata.
Ako se na ronjenje krene u suprotnome smjeru, lijevim ramenom, dolazi se na jedan sasvim drugi zid koji također pruža cijeli niz lijepih trenutaka i doživljaja. U rupama, otvorima, procjepima i prevjesima skrivaju se matuličići i jere kirnjice koji svojom crvenom bojom daju mali dašak tropa u ova naša polutopla mora. Nešto dalje od zida, između kamenja, vrte se invazivne papigače. Susreti sa škarpinama sigurnim u svoju kamuflažu nisu rijetki, kao i s murinama koje je moguće vidjeti i izvan njihovih “sigurnih” rupa u preletu, lovu ili istraživanju.
Noćni uron bacio sasvim novo svjetlo na već poznatu hrid. Podmorjem tad vladaju morska bića koja su danju skrivena, ili, u najmanju ruku, teže uočljiva. Uz brojne murine koje slobodno tumaraju zidom, impozantan je broj škarpina, ali i tabinja mrkulja. Koliko god se hobotnice bojom dobro prilagođavaju okolišu, noću izlaze u lov i nije ih teško uočiti. Vrlo je lako spaziti i jastoge pa čak i crvene špiljske kozice veličine od 10 centimetara (Stenopus spinocus) s prepoznatljiva tri para vrlo dugih ticala. Treći im je par nogu znatno povećan i produžen u kliješta.
Međutim, zaprepašćujuća je ogromna količina hitroplovki (Plesionika narval) identične veličine kao i špiljska kozica. Hitroplovku karakterizira vrlo dug crveni rostrum na kojem su, u jednakomjernim razmacima, raspoređeni zubići. Samo tijelo ove kozice je ružičaste boje s uzdužnim bijelim i crvenim crtama. Ženke, koje nose jajašca, lako su prepoznatljive zbog intenzivne plave boje na trbuhu. Hitrolovke plešu neki, samo njima znan, noćni ples u kojem se miču kao da su na elektrošokovima. Zanimljivo je vidjeti i veliku vrstu puža stražnjoškržnjaka (Umbraculum umbraculum) koji ima ogromno kružno stopalo veličine 15 centimetara koje na vrhu ima malu, šeširu sličnu kućicu. Na glavi se nalaze dva ticala i par rinofora. Stopalo je prekriveno bradavičastim izraslinama u bijelo-smeđem tonu.
Nakon svega, izron je u roju rašljonožaca (Leptomysis spp.). Sigurnosni zastanak se pretvara u sliku epskog biblijskoga napada skakavaca, samo što su skakavce zamijenili sitni rašljonošci. Kozice ovog roda ne narastu veće od jednog centimetra, nemaju kliješta te žive u velikim skupinama koje slobodno lebde ili plivaju. Danju se skrivaju po špiljama, a noću slobodno lebde morem.