Olupina Messina i antički brodolom (plič Drašan)

Lastovo (plič Drašan, SI strana)

Dubina 10-35 m.

Messina

Ako o Peloru danas postoje tek šturi podaci, što onda tek reći za “Messinu”? Velika većina vas vjerojatno nikada nije ni čula za ovo ime olupine. Međutim, možda će vam nešto više reći složenica “olupina na siki Drašan”. Do šire zainteresiranosti za istraživanje ove olupine nikada nije došlo, možda zbog toga što je ona u dosta lošem stanju, konstrukcija je gotovo posve propala i danas su vidljivi samo veliki komadi nadgrađa i oplate posve razlomljeni i izgužvani pa olupina nije čak ni vizualno atraktivna. Mjesto potonuća se nalazi na sjeveroistočnoj strani otoka, na usamljenoj siki nekoliko stotina metara od obale. Lokaciju ćete lako pronaći na nautičkoj karti - sika Drašan. Sika dopire gotovo do same površine i u prošlosti je bila izuzetno opasna za plovidbu. Uostalom, Messina, koja je dobila ime po gradu na Siciliji, je tako i okončala svoju sudbinu. Brod je jednostavno naletio na nepoznatu siku i ubrzo nakon toga potonuo. Danas je sika jasno obilježena pomorskim signalnim stupom, zato je pronalaženje nadasve jednostavno, a i brodicu možete privezati na samom stupu.

Ono što se o povijesnom kontekstu zna je to da je Messina sagrađena (odnosno porinuta) 1854. godine u Glasgowu, a na siki Drašan je skončala 1895. godine. Najzanimljiviji trag olupine je brodsko zvono koje je danas, vjerojatno, u kakvoj privatnoj kolekciji. Postoje fotografije na kojima se jasno vidi natpis “Vorwarts”, što bi trebalo sugerirati da je brod nedvojbeno pripadao tadašnjem austrijskom Lloydu. No, ovi podaci ipak još nemaju svoju znanstvenu verifikaciju. Olupina se danas nalazi istočno od spominjanoga stupa i prvi veći dijelovi oplate i trupa se naziru već na desetak metara dubine. Sama sika predstavlja stjenoviti “otok” usred pješčanoga dna do dubine trideset i pet metara. Kako stijenski masiv sike pada prema dubini, tako se nailazi na sve veće i veće komade olupine, a glavnina se nalazi na samom spoju stijena sike i pješčanoga dna. Tu se prepoznaju veliki strukturni dijelovi broda, kobilica, rebra, oplata, dijelovi nadgrađa, parni kotao i mnogi drugi dijelovi brodske opreme. Ovo je ujedno i najzanimljiviji dio olupine, stoga najatraktivniji za ronjenje.

Sudbinu Messine dijeli barem još jedan rimski brod s teretom amfora koji je, na vjerojatno isti način, skončao na opasnoj siki. Samo malo južnije od Messine, dvadesetak metara, zapaža se razbacani teret amfora - oko tridesetak komada. Treba pretpostaviti da je lokalitet sustavno pljačkan pa nema potpuno cijelih amfora, mada je dosta njih gotovo cijelo. Nalaze se razasute na pješčanome dnu i na samoj granici stijena i pijeska. Zbog kombinacije antičkih i novovjekovnih artefakata ronjenje na Drašanu dosta je zanimljivo pa se roni razmjerno češće nego na prethodno opisanom Peloru.