Olupina razarača Dague

Bar (rt Volujica)

Dubina do 15 m.

Francuski razarač Dague (Bodež) predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika pomorske povijesti Prvog svjetskog rata u akvatoriju južnog Jadrana.

Ovaj brod izgrađen 1911. godine u renomiranom brodogradilištu Lorient (na Atlantiku) bio je oličenje tehnološkog progresa tadašnje francuske mornarice. S deplasmanom od preko 800 tona i pogonom na tri parne turbine Dague je razvijao za ono vrijeme fascinantnu brzinu od 30 čvorova. Naoružanje koje je obuhvaćalo topove od 100 milimetara i 65 milimetara, uz četiri torpedne cijevi, definiralo ga je kao brzu i efikasnu jedinicu za zaštitu konvoja. Bio je jedan od brodova francuske klase Bouclier (Štit). Prvih sedam brodova te klase nazvano je po dijelovima ratne opreme, a preostalih pet po značajnim oficirima. Brodovi u gradnji nisu bili detaljno specificirani izgledom tako da je svako brodogradilište gradilo svoje brodove na drugačiji način. Razlikovali su se u svemu, osim po tome što su imali četiri dimnjaka (osim jednoga), turbinski pogon, kotlove na ulje, dva topa kalibra 65 milimetara te dva torpeda kalibra 450 milimetara.

Tijekom 1914. i 1915. godine Dague je u više navrata pratio brodove s hranom i namirnicama za stanovništvo i crnogorsku vojsku. Dana 23. 2. 1915. francuski razarači Dague i Folex su bili pratnja britanskom parobrodu Whitehead koji je dopremio hranu i druge materijale za vladu Crne Gore u luku Bar. Njihova namjena je bila zaštita i pratnja kroz minska polja. Dan poslije je zbog jakog vjetra brodu Dague popustilo sidro te je naletio na austrougarsku minu. Para je pod pritiskom počela šikljati iz oštećenog kotla, a pri spuštanju čamaca za spašavanje bilo je velikih problema. Prvo je potonula krma, nakon čega se brod nagnuo pod velikim kutom te nestao ispod površine pri čemu je poginulo 39 članova posade, dok se preostali dio posade uspio spasiti.

No, to nije bila konačna sudbina ovog ponosa francuske flote toga doba. Zbog radova na produbljivanju barske luke brod je 1973. godine izmješten sa svoje izvorne lokacije potonuća, izrezan na tri komada i dovučen ispod rta Volujica gdje se nalazi i danas. Pri tome je, naravno, pretrpio ogromna oštećenja, daleko veća nego pri samome potonuću.

Ekshumaciji dijela posmrtnih ostataka nazočio je francuski vojni ataše čime je lokalitetu priznat status ratne grobnice. Ronioci i istraživači svjedoče da mulj i sediment i dalje čuvaju kosti stradalih mornara.

Danas su vidljiva preostala tri dijela ovog broda i oni su prikazani u 3D modelima nakon fotogrametrijskog snimanja. Kuriozitet materijala koji danas postoji je snimak unutrašnjosti jednog segmenta u koji je jedino i moguće fizički ući. U ovom trenutku to je i jedini fotogrametrijski snimak i 3D prikaz unutrašnjosti ove ili slične olupine u Crnoj gori.

Devastacija i problem institucionalne zaštite

Kao vrlo značajan povijesni lokalitet i kao izuzetna ronilačka destinacija te zbog male dubine od oko 15 metara brod je desetljećima često posjećivan. Olupina popularizira turističku ronilačku ponudu grada Bara i promovira ga kao značajnu ronilačku destinaciju. U Zavičajnom muzeju u Baru nalazi se neznatan broj predmeta s olupine, a jedini javno dostupan spomenik s ove olupine je sidro u parku Dvorca kralja Nikole za koje se s velikom vjerojatnošću pretpostavlja da pripada upravo ovom francuskom razaraču.