Rt Trišćavac

Sušac

Dubina 12-80 m.

Rt Trišćavac

Ronilačka lokacija na Trišćavcu je vjerojatno najpoznatija na Sušcu. U impozantnom okruženju uvale obrubljene stijenjem okomitih litica na čijem vrhu se nalazi zdanje svjetionika, tamnomodro more nepogrešivo ukazuje na velike dubine čak i neposredno uz nepristupačnu obalu. Sama lokacija se nalazi na krajnjoj južnoj točki Sušca te se lako prepoznaje po maloj hridi tek metar udaljenoj od obale Sušca. Sidrenje je gotovo nemoguće, ali je za bonace moguće za dvije stijene privezati manju brodicu ili gumenjak (po pramcu i po krmi). Za vrijeme nešto valovitijeg mora nema drugog načina nego da netko ostaje na brodici i iskrcava i ukrcava ronioce manevrirajući motorima.

Odmah pored spomenute stijene započinje ambis okomitog zida koji se spušta na četrdeset metara, a stijenska formacija se dalje nastavlja prema jugu, u smjeru pučine, tvoreći fascinantan zid. Morfologiju je pomalo teško opisati, a da bi vam ju što više dočarali pokušajte zamisliti okomitu usku dvostranu stijenu (dakle, zidovi se nalaze i s istočne i sa zapadne strane stijene) koja leži na pješčanom kosom dnu koje pada s pedesetak pa do osamdesetak metara dubine. Ta dvostrana formacija dopire do površine kod prije spominjane stijene, a zatim postepeno kaskadno pada u dubinu pa joj vrh u jednom dijelu dolazi do četrdesetak metara, zatim se prema jugu malo izdiže do nekih trideset i pet, da bi nakon toga ponovo oštro pao na sedamdesetak metara. A bočno od toga vrha (ili hrpta ako hoćete) s obje strane se nastavljaju zidovi koji idu i još dublje.

Lokacija je vrlo zanimljiva i samo zbog neobične morfologije. Na jednom od vrhova (na dvanaest metara dubine) navedenog hrpta nalazi se zanimljiva ovalna rupa kroz koju možete prijeći s jedne strane zida na drugu, a točno ispod nje, na dubini od dvadeset i pet metara nalazi se još jedan sličan ovalni otvor, također prolazan. Na samom spoju stijene za koju ste se vezali čamcem te obale Sušca nalazi se i omanji, ali duboki kanjon koji se jasno vidi i s površine. I u njega je zanimljivo ući jer se njime dolazi do male pećine gotovo na površini ispod svoda otoka sa svjetlosnim procijepom koji ju diskretno osvjetljava.

Idući dalje ronjenjem u unutrašnjost uvale (također se zove Trišćavac), kojih dvadesetak metara od okomite obale naići ćete i na omanju siku s vrhom na desetak metara koju se također isplati istražiti. Čak i sama obala u unutrašnjosti uvale je izuzetno zanimljiva jer je također u formi okomitog zida pa bi u nekim drugim okolnostima i ona sama bila dostatna za kompletno ronjenje, na Sušcu je ona samo dodatak fenomenalnom ronjenju na rtu.

A ono zbog čega se dolazi na Trišćavac su fantastična polja žuto - crvenih gorgonija. Njih ima i drugdje u Jadranu, ali uglavnom u manjim nakupinama, a ovdje su one “highlight” ronjenja i ima ih zaista mnogo. Uglavnom se nalaze na dubinama između trideset i pedeset metara, a još dublje ima mnogo gerardija (žutih rožnjača - gerardia savaglia) što garantira zaista spektakularne prizore i jednu od najljepših podmorskih scenografija uopće na Jadranu.

Na već vrlo ozbiljnim dubinama od preko sedamdeset metara polja gorgonija i gerardija su još mnogo gušća, sa stablima debljine promjera preko desetak centimetara. Na ostalim jadranskim lokacijama također ima pokoja ovakva ogromna jedinka, međutim, samo na Sušcu se nalaze šume ovakvih jedinki.