Dubinski koralji

Rijetki hladnovodni bijeli koralji na rubovima Južnojadranske kotline, u vječnom mraku ispod 200 metara.

Ovu zajednicu grade dvije vrste kamenih koralja, zbog boje zvane bijeli koralji: Desmophyllum pertusum (ranije Lophelia pertusa) i Madrepora oculata, a uz njih raste i žuti koralj Dendrophyllia cornigera. To su hladnovodni koralji, ostatak faune iz ledenih doba.

Rastu na čvrstoj podlozi, za koju je dovoljna i sasvim mala površina, na rubovima podmorskih kanjona i ondje gdje su struje dovoljno jake da sprječavaju taloženje mulja i donose hranu. Živi polipi nalaze se samo na vrhovima ogranaka, a mrtve dijelove kostura naseljavaju mahovnjaci, ramenonošci i mnogočetinaši cjevaši. Zato su ti koraljni grebeni žarišta raznolikosti u inače siromašnom dubokom moru.

U Jadranu su živi dubinski koralji utvrđeni na rubovima Južnojadranske kotline, u kanjonu ispred Barija. Istraživačka ekspedicija 2008. godine iz Jabučke kotline izvadila je s dubine od 180 metara samo mrtve kosture, koje danas prekriva mulj. Gdje ih još ima, osobito u hrvatskom dijelu Jadrana, zasad se ne zna.

Najveća prijetnja je koćarenje na otvorenom moru, koje bi pri sadašnjem intenzitetu moglo potpuno uništiti ta staništa, a štetno je i zamuljivanje. Mjesta s dubinskim koraljima treba istražiti, točno odrediti i na njima zabraniti koćarenje. Zajednica pripada stanišnom tipu Natura 2000 1170 (grebeni).