Kornati

Kornati su najgušći otočni arhipelag na Sredozemlju - 89 otoka, otočića i hridi stisnutih na svega 220 km², od čega je tri četvrtine more. Iznad površine krajolik djeluje gotovo mjesečevo: goli vapnenački kamenjar, suhozidi koji se protežu 330 kilometara. Ispod površine priča je posve drugačija - zidovi obrasli gorgonijama padaju do 80 metara dubine, a u zaštićenim vodama bez ribolova zabilježeno je gotovo 900 životinjskih vrsta. Kornati su nacionalni park od 1980. godine i jedini su nacionalni park u Hrvatskoj u kojem je kopno gotovo u cijelosti u privatnom vlasništvu.

Opis područja

Geografski položaj. Kornati se nalaze u srednjoj Dalmaciji, zapadno od Šibenika, između otoka Pašmana, Dugog otoka i Žirja. Dio su šireg Kornatskog arhipelaga koji broji i do 150 kopnenih jedinica na ukupno oko 320 km², no sam nacionalni park obuhvaća užih 89 otoka podijeljenih u dva niza - Kornatski i Piškerski.

Povijest zaštite. Prvi pisani prijedlog za proglašenje zaštite datira iz 1965. godine. Nakon izrade elaborata, Sabor je 13. kolovoza 1980. proglasio Zakon o Nacionalnom parku Kornati. U početku je park obuhvaćao i uvalu Telašćicu na Dugom otoku, no 1988. je ona zbog administrativnog spora između tadašnjih općina izdvojena i proglašena zasebnim parkom prirode - što je razlog zašto su danas Kornati i Telašćica dva odvojena, ali geografski susjedna zaštićena područja.

Geologija. Kornati su građeni od krednih i eocenskih vapnenaca. Najprepoznatljiviji fenomen su takozvane "krune" - okomite litice na strani otoka okrenutoj otvorenom moru, koje nastaju uz plohu velikog tektonskog rasjeda što se proteže od Istre prema srednjoj Dalmaciji, a nastale su pomicanjem afričke ploče prema sjeveru. Krune su ujedno i jedinstveno stanište za vrste prilagođene životu na okomitim, valovima izloženim zidovima.

Klima. Sredozemna klima s blagim, vlažnim zimama i toplim, sušnim ljetima; park bilježi oko 2.700 sunčanih sati godišnje, što ga svrstava među najsunčanija područja Jadrana.

Hidrologija i reljef. Otoci su gotovo bez stalnih izvora slatke vode, što je oblikovalo i način naseljavanja (povremene, ne stalne nastambe) i vegetaciju. Reljef je krški, s tankim, kamenitim tlom i izraženim suhozidima koji dijele pašnjačke parcele - na samom otoku Kornatu ima oko 260 km suhozida, a na cijelom području parka oko 330 km, što je jedan od najimpresivnijih ljudskih "otisaka" u hrvatskoj prirodnoj baštini.

Morski ekosustav

Park je bogatiji vrstama i staništima u moru nego na kopnu - logično, s obzirom da tri četvrtine površine čini akvatorij bez ribolova od 1980. godine, što je omogućilo obnovu populacija.

Livade posidonije (Posidonia oceanica) - endemska sredozemna morska cvjetnica, često nazvana "plućima mora" jer proizvodi kisik i stabilizira morsko dno; ključno stanište i "vrtić" za mlađ brojnih vrsta riba.

Koraligenske zajednice - tvrde, sporo rastuće zajednice alga i beskralježnjaka na dubljim, zasjenjenim staništima; u parku je zabilježeno pedesetak vrsta koralja.

Vertikalni zidovi "kruna" - specifično kornatsko stanište: strme stijene koje padaju i do 80 metara, obrasle crvenim i bijelim gorgonijama, s bogatom populacijom riba grebena.

Podmorske špilje - više poluzatvorenih i zatvorenih špilja (npr. na otoku Mani, na dubini do 33 metra) s vlastitom, svjetlu neprilagođenom faunom.

Kamenita i pjeskovita dna u plićim, zaklonjenijim kanalima između otoka.

Biljni svijet

Kopnena vegetacija Kornata izgleda oskudno na prvi pogled - stoljećima su otoci bili sustavno paljeni i pretvarani u pašnjake za ovce, pa je nekadašnja šuma hrasta crnike i česmine gotovo posve nestala. Unatoč tome, zabilježeno je više od 650 biljnih vrsta, uglavnom mediteranske makije i garriga: smrdljika, tršlja, drača, smrika, divlja šparoga.

U moru je slika obrnuta - bogatstvo je golemo: preko 350 vrsta algi te opsežne livade posidonije koje su i formalno Natura 2000 stanište. Invazivna alga Caulerpa racemosa var. cylindracea zabilježena je na dva nalazišta unutar granica parka (znanstveno praćenje, Žuljević i sur., 2007.) - vidi odjeljak Invazivne vrste.

Životinjski svijet

Ribe

Zabilježeno oko 185 vrsta riba. Zabrana ribolova od proglašenja parka učinila je Kornate jednim od rijetkih mjesta na Jadranu gdje se mogu vidjeti veće jedinke i gušće jate grebenskih vrsta.

Morski sisavci

Dobri dupini (Tursiops truncatus) redovito su prisutni u kornatskim vodama. Povijesno je područje bilo stanište sredozemne medvjedice (Monachus monachus), danas iznimno rijetke do lokalno izumrle na ovom dijelu Jadrana.

Kornjače

Glavata želva (Caretta caretta) najčešća je morska kornjača u ovom dijelu Jadrana; odrasla jedinka može narasti do 110 cm i 115 kg. Vrsta je strogo zaštićena i na popisu je Natura 2000 vrsta.

Beskralježnjaci

Oko 180 vrsta mekušaca i pedesetak vrsta bodljikaša. Posebnu pažnju zaslužuje plemenita periska (Pinna nobilis) - najveća sredozemna školjka, danas kritično ugrožena masovnim pomorom uzrokovanim parazitskom bolešću koja je od 2016. desetkovala populacije diljem Sredozemlja.

Spužve i žarnjaci

Zidovi "kruna" posebno su bogati crvenim i bijelim gorgonijama (žarnjaci) te raznolikim spužvama koje naseljavaju sjenovite pukotine i špilje.

Ptice

Otoci su stanište morskih i stjenskih ptica; sustavan popis vrsta preuzet je iz službenog plana upravljanja parkom i unesen kroz Enciklopediju.

Ugrožene vrste

Glavata želva (Caretta caretta) - strogo zaštićena, Natura 2000

Plemenita periska (Pinna nobilis) - kritično ugrožena (masovni pomor od 2016.)

Dobri dupin (Tursiops truncatus) - Natura 2000 vrsta

Niz vrsta koralja i gorgonija osjetljivih na mehanička oštećenja (sidrenje, dodirivanje pri ronjenju)

Invazivne vrste

Grozdasta kaulerpa (Caulerpa racemosa var. cylindracea) - potvrđeno prisutna na 2 nalazišta unutar parka (Žuljević i sur., 2007.); potiskuje autohtone livade posidonije i druge morske cvjetnice.

Napuhače iz porodice Tetraodontidae (npr. Lagocephalus sceleratus, Lagocephalus lagocephalus) - zabilježene šire u srednjem i južnom Jadranu; sadrže tetrodotoksin, opasne su ako se konzumiraju. Trenutno se navode kao regionalni rizik, ne potvrđena lokalna pojava unutar granica parka.

Podvodna i kulturna baština

Kornati su naseljavani u kontinuitetu od kamenog doba, a arheološka baština obuhvaća i kopnene i podmorske lokalitete:

Ilirsko-liburnske gradine i gomile - pet gradinskih naselja i brojni tumulusi, najviše u zoni Žejkovci–Tarac–Trtuša.

Utvrda Tureta (otok Kornat) - najimpresivnija građevina otočja, bizantska utvrda iznad polja Tarac, uz ranokršćanski sakralni kompleks i crkvu Gospe od Tarca.

Rimski ribnjak na Svršati - ostaci antičkog uzgoja ribe.

Podmorski arheološki tragovi - antička pristaništa kod Piškere i Šipnatih, lučki uređaji u Veloj Proversi, ostaci solane u Lavsi (srednjovjekovna, dobro očuvana).

Kornatski križevi - suvremeno memorijalno obilježje kod uvale Šipnate, posvećeno vatrogascima poginulim u požaru 2007. godine.

Ronilačke lokacije

Ronjenje u NP Kornati dopušteno je isključivo u organiziranim grupama s odobrenjem Javne ustanove, i to u devet službeno definiranih zona:

Kornat (Opat – Tanka Prisliga)

Samograd

Oključ

Mala Panitula

Vela Panitula - duboki prodor u otok koji ostavlja dojam ronjenja u "spiljama"; vanjski zid ("kruna") spušta se s površine do 80 m dubine.

Rašip

Mali Rašip

Mana - jedna od najpopularnijih lokacija; najprostranija podvodna špilja na 33 m dubine (za iskusne ronioce), dvije manje, pristupačnije špilje na 12–17 m.

Borovnik

Individualno i noćno ronjenje (19–7 h) nije dopušteno; ronilac smije nositi isključivo nož, nikakvo drugo oružje. Sezona ronjenja traje otprilike od Uskrsa do studenog.

Edukativni sadržaj - pravila ponašanja

Plovidba i sidrenje: dopušteno svugdje osim u zonama stroge zaštite; sidrenje i noćenje dopušteno isključivo u određenim uvalama (npr. Stiniva, Statival, Lupeška, Šipnate, Lavsa, Piškera – Vela Panitula i dr.).

Pješačenje: kopno je u privatnom vlasništvu - kretanje dopušteno isključivo označenim stazama.

Kupanje i ronjenje: dopušteno svugdje osim u zonama stroge zaštite; autonomno ronjenje samo u organiziranim, odobrenim grupama.

Ribolov: zabranjen (osnovni razlog bogatstva današnjeg podmorja).

Ostale aktivnosti (npr. filmska produkcija, znanstveno uzorkovanje) zahtijevaju prethodno odobrenje Javne ustanove.

Znanstvena istraživanja

Primjeri relevantne literature (uz recenziju i pune bibliografske podatke prije objave):

Radić Rossi, I.; Fabijanić, T. (2013). Arheološka baština Kornata, u: Skračić, V. (ur.), Toponimija kornatskog otočja.

Žuljević, A. i sur. (2007). Istraživanja rasprostranjenosti vrste Caulerpa racemosa var. cylindracea u hrvatskom dijelu Jadrana, uključujući nalazišta u NP Kornati.

Plan upravljanja NP Kornati (Javna ustanova "Nacionalni park Kornati") - službeni dokument s podacima o zoniranju, površinama i ciljevima očuvanja.

Povezani sadržaji

Susjedno zaštićeno područje: Park prirode Telašćica (nekad dio istog parka, prirodna poveznica za posjetitelja)

Vrste zabilježene u parku dostupne su kroz SEADRIA Enciklopediju

Sve činjenice na ovoj stranici prikupljene su iz javno dostupnih izvora (Plan upravljanja NP Kornati, znanstveni radovi, službene stranice Javne ustanove). Sadržaj je u fazi stručne recenzije i bit će dopunjavan.