Paklenica

Nacionalni park Paklenica jedan je od najstarijih hrvatskih nacionalnih parkova - dva duboka kanjona, Velika i Mala Paklenica, usječena su u južne obronke Velebita, s okomitom stijenom Anića kuka visokom 712 metara, najvećom hrvatskom stijenom i vrhunskim penjalištem s oko 600 opremljenih smjerova. Park je proglašen 1949. godine radi zaštite najvećeg i najočuvanijeg šumskog kompleksa u Dalmaciji, a od 2017. je dio UNESCO-ove svjetske baštine bukovih prašuma. Iznad kanjona uzdižu se najviši vrhovi Velebita, Vaganski vrh (1.757 m) i Sveto brdo (1.753 m).

Opis područja

Geografski položaj. Nacionalni park Paklenica nalazi se na južnim obroncima planine Velebit, iznad mjesta Starigrad na zadarskom priobalju. Obuhvaća dva duboka i uska kanjona - Veliku i Malu Paklenicu - koji okomito prorezuju more prema unutrašnjosti, te šire područje najviših velebitskih vrhova. Park se prostire kroz dvije županije: 64 km² u Zadarskoj i 31 km² u Ličko-senjskoj županiji, a dijelom zahvaća i područja grada Gospića te općina Starigrad i Lovinac.

Povijest zaštite. Paklenica je zaštićena još 1929. godine, a nacionalnim parkom proglašena je 19. listopada 1949. - drugi po redu u Hrvatskoj, odmah nakon Plitvičkih jezera. Osnovni razlog proglašenja bila je zaštita najvećeg i najočuvanijeg šumskog kompleksa u Dalmaciji, površine oko 2.000 hektara. Od 7. srpnja 2017. Paklenica je, zajedno sa Sjevernim Velebitom, dio UNESCO-ove svjetske baštine "Bukove prašume Karpata i drugih područja Europe".

Geologija. Kanjone Velike i Male Paklenice tisućljećima je usjekla voda u vapnenačku stijenu južnog Velebita. Najpoznatija je stijena Anića kuk - s visinom od 712 metara najveća je hrvatska stijena i jedno od najvažnijih sportsko-penjačkih odredišta jugoistočne Europe, s penjačkim smjerovima dugim i do 350 metara. Krški reljef parka bogat je i speleološkim objektima, među kojima je najpoznatija Manita peć, dok se između dva kanjona nalazi jama Vodarica.

Klima. Paklenica leži na dodiru mediteranske i planinske klime - u kanjonima i na nižim obroncima vlada blaga mediteranska klima, dok se prema vrhovima Velebita klima postupno mijenja u oštriju planinsku, sa snijegom koji se na najvišim dijelovima zadržava do kasnog proljeća.

Hidrologija i reljef. Park se uspinje od morske razine do najviših velebitskih vrhova - Vaganskog vrha (1.757 m) i Svetog brda (1.753 m), najviših točaka cijelog Velebita. Ta velika visinska razlika, na svega nekoliko kilometara od mora, uzrok je izuzetne raznolikosti staništa, od mediteranske makije u kanjonu do subalpskih zajednica na vrhovima.

Šumski i planinski ekosustav

Vegetacija prekriva oko 55% površine parka, s izrazitom visinskom zonacijom: bukove šume čine 52% šumskih površina, šume crnog bora 20%, mješovite šume 8%, hrast i grab 9%, a klekovina bora 4%, dok livade i pašnjaci zauzimaju preostalih 7%. Upravo je taj gotovo netaknuti šumski kompleks, jedan od najvećih u Dalmaciji, bio glavni razlog proglašenja parka 1949. godine, a njegova je vrijednost 2017. potvrđena i UNESCO-ovim upisom bukovih prašuma.

Biljni svijet

U parku raste i endemična vrsta pjeskarica (Arenaria orbicularis), prilagođena životu na golim vapnenačkim stijenama. Bogatstvo staništa, od mediteranske makije do subalpskih zajednica na vrhu Velebita, omogućuje opstanak brojnih rijetkih i endemičnih biljnih vrsta karakterističnih za velebitsko područje.

Životinjski svijet

Sisavci

Zabilježeno je 47 vrsta sisavaca, uključujući "veliku trojku" zvijeri - mrkog medvjeda, vuka i risa - te jelena, srnu, divokozu i divlju svinju. Divokoza je posebno vezana uz strme vapnenačke stijene kanjona i vrhova parka.

Ptice

Ptice su najbrojnija skupina kralježnjaka - zabilježeno je 167 vrsta unutar granica parka (260 u širem velebitskom području Natura 2000), od čega 111 gnijezdi. Posebnu vrijednost daju ugrožene i rijetke grabljivice: suri orao, sokol putnik, orao zmijar i jastreb.

Špiljska fauna

Brojni speleološki objekti parka, s Manitom pećinom kao najpoznatijom, stanište su specifične podzemne faune prilagođene životu bez svjetlosti.

Ugrožene vrste

Mrki medvjed, vuk i ris - strogo zaštićene vrste velikih zvijeri

Suri orao, sokol putnik, orao zmijar i jastreb - ugrožene i rijetke grabljivice, obilježje parka

Pjeskarica (Arenaria orbicularis) - endemična biljna vrsta stijena

Divokoza - osjetljiva na uznemiravanje na strmim stjenovitim staništima

Invazivne vrste

U javno dostupnim izvorima trenutno nema sustavno dokumentiranih invazivnih vrsta specifičnih za područje Paklenice; podaci se dopunjuju kako budu objavljeni rezultati redovitog praćenja Javne ustanove.

Kulturna i povijesna baština

Speleološka baština - Manita peć i brojni drugi speleološki objekti dokumentiraju dugu prirodnu povijest kanjona.

Planinarska i penjačka tradicija - Paklenica je od sredine 20. stoljeća jedno od najvažnijih hrvatskih penjačkih odredišta, s oko 600 opremljenih smjerova različitih težina (ocjene 3 do 9a) i dužina i do 350 metara na Anića kuku.

UNESCO svjetska baština - dio prekogranične nominacije "Bukove prašume Karpata i drugih područja Europe" od 2017. godine, zajedno s NP Sjeverni Velebit.

Posjet parku - pravila ponašanja

Penjanje: dopušteno na uređenom penjalištu Anića kuka i drugim opremljenim stijenama; preporučuje se prijava plana penjanja i poštivanje sezonskih ograničenja radi zaštite gnijezdećih grabljivica.

Planinarenje: dopušteno isključivo označenim planinarskim stazama; ulazak u strogi rezervat i speleološke objekte zahtijeva posebno odobrenje.

Kućni ljubimci: moraju biti na povodcu.

Sakupljanje: sakupljanje biljaka, gljiva i životinja bez posebnog odobrenja zabranjeno je.

Znanstvena istraživanja

Primjeri relevantne dokumentacije (uz recenziju i pune bibliografske podatke prije objave):

Plan upravljanja Nacionalnim parkom Paklenica (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Uprava za zaštitu prirode) - službeni dokument s podacima o zoniranju, površinama i ciljevima očuvanja.

Dokumentacija UNESCO-ove nominacije "Bukove prašume Karpata i drugih područja Europe" (2017.).

Podaci o pticama unutar granica Natura 2000 područja Velebit (HR1000022).

Povezani sadržaji

Nacionalni park Sjeverni Velebit, šezdesetak kilometara sjevernije na istoj planini, dio iste UNESCO nominacije bukovih prašuma

Vrste zabilježene u parku dostupne su kroz SEADRIA Enciklopediju

Sve činjenice na ovoj stranici prikupljene su iz javno dostupnih izvora (službena stranica Javne ustanove "Nacionalni park Paklenica", Hrvatska enciklopedija/Wikipedija, UNESCO dokumentacija). Sadržaj je u fazi stručne recenzije i bit će dopunjavan.