Plitvička jezera

Plitvička jezera su najstariji i najveći hrvatski nacionalni park - kaskadni sustav od 16 jezera povezanih slapovima i sedrenim barijerama koje nastaju tisućljećima taloženjem vapnenca uz pomoć mahovina, algi i bakterija. Jezera se dijele na gornja (12, na nepropusnom dolomitu) i donja (4, usječena u vapnenac), a niz završava Velikim slapom visokim 78 metara, najvišim vodopadom u Hrvatskoj. Park je proglašen 1949. godine, a 1979. je postao prvo hrvatsko dobro upisano na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Prepoznatljiva tirkizno-zelena boja vode mijenja se ovisno o mineralima, organizmima u vodi i kutu sunčeve svjetlosti.

Opis područja

Geografski položaj. Nacionalni park Plitvička jezera nalazi se u brdovitom kršu srednje Hrvatske, uz cestu koja povezuje Zagreb i Zadar. Park leži na granici dviju županija - 90,7% površine pripada Ličko-senjskoj, a 9,3% Karlovačkoj županiji. Obuhvaća dolinu rijeke Korane s kaskadnim nizom od 16 jezera te okolne bukovo-jelove šume i planinske grebene Male Kapele i Plješevice.

Povijest zaštite. Plitvička jezera proglašena su nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine - prvim u Hrvatskoj i jednim od najstarijih u jugoistočnoj Europi. Granice parka proširene su 1997. godine na sadašnjih gotovo 300 km². Već 1893. godine osnovano je društvo za uređenje i poljepšavanje jezera i okolice, a prvi zabilježeni turistički posjet datira iz 1888. godine, kada je jezera posjetila prijestolonasljednica Stephanie.

Geologija - sedrene barijere. Jezera međusobno dijele "sedrene barijere" (travertin) - žive, rastuće prepreke koje nastaju taloženjem kalcijevog karbonata iz vode prezasićene vapnencem, uz ključnu ulogu mahovina, algi i bakterija koje ubrzavaju taloženje. Barijere rastu i do 13 milimetara godišnje, a proces stvaranja sedre na ovom području traje otprilike 12.000-15.000 godina, od kraja posljednjeg ledenog doba. Gornja jezera formirana su na nepropusnom dolomitu, dok su donja usječena u propusniji vapnenac, što uzrokuje i vidljivo drugačiji krajolik - strmije kanjonske stijene oko donjih jezera.

Klima. Umjereno kontinentalna klima s izraženim godišnjim dobima; prosječna godišnja temperatura iznosi 7,9°C (od 2,2°C u siječnju do 17,4°C u srpnju i kolovozu), uz prosječnu godišnju količinu oborina od oko 1.500 mm i visoku prosječnu vlažnost zraka od 81,8%. Snijeg i led uobičajeni su od studenog do ožujka, a jezera se povremeno zalede u prosincu i siječnju.

Hidrologija i reljef. Sustav jezera proteže se od najvišeg, Prošćanskog jezera, do posljednjeg jezera Novakovića brod, uz ukupni pad od oko 133 metra na svega osam kilometara duljine. Ukupna visinska razlika unutar granica parka, od korita rijeke Korane (367 m) do najvišeg vrha Seliški vrh (1.279 m), iznosi čak 912 metara. Niz jezera nastavlja se slapovima Sastavci, gdje započinje rijeka Korana.

Jezerski ekosustav

Prepoznatljiva tirkizno-plavo-zelena boja plitvičkih jezera nije stalna - mijenja se ovisno o količini minerala i mikroorganizama u vodi te kutu upada sunčeve svjetlosti, od duboko plave i sive do zelene i tirkizne. Šesnaest jezera dijeli se na dvije skupine:

Gornja jezera (12) - Prošćansko, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko, Malo, Vir, Galovac, Milino, Gradinsko, Burget i Kozjak (najveće i najdublje jezero parka, dubine do 47 m), formirana na nepropusnom dolomitnom sloju.

Donja jezera (4) - Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića brod, usječena u vapnenački kanjon sa strmim stijenama.

Jezera i vodopade hrani nekoliko manjih rijeka i potoka (Bijela i Crna rijeka, Plitvica, Rječica), a niz završava spektakularnim Velikim slapom (78 m) - najvišim vodopadom u Hrvatskoj - i slapovima Sastavci gdje voda konačno otječe u rijeku Koranu. Vodene površine čine manje od 1% ukupne površine parka, no upravo su one, zajedno s procesom stvaranja sedre, glavni razlog zbog kojeg je park upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Biljni svijet

Park prekriva gusta šuma bukve, jele i smreke koja čini oko tri četvrtine njegove površine, dok travnjaci i pašnjaci zauzimaju nešto manje od četvrtine. U šumskom rezervatu Čorkova uvala (79,5 ha), jednoj od rijetkih preostalih prašuma u Europi, rastu stabla stara i do 700 godina.

Zabilježeno je oko 1.400 biljnih vrsta, od čega gotovo 25 endemičnih. Park je posebno poznat po bogatstvu orhideja - zabilježeno je pedesetak do šezdesetak vrsta (izvori variraju), među kojima se ističe gospina papučica (Cypripedium calceolus), često nazivana najljepšom europskom orhidejom.

Životinjski svijet

Ribe

U jezerima i vodotocima parka utvrđeno je 10 vrsta riba. Samo su četiri autohtone: dunavska pastrva, pijor te dvije vrste vijuna (talijanski zlatni vijun i dvoprugasti vijun). Preostalih šest vrsta su alohtone, unesene u prošlosti: kalifornijska i atlantska pastrva, zlatovčica, štuka, klen i crvenperka.

Sisavci

Zabilježeno je oko 50 vrsta sisavaca, uključujući "veliku trojku" dinarskih zvijeri - smeđeg medvjeda (Ursus arctos), vuka (Canis lupus) i risa (Lynx lynx) - iako su svi izrazito plahi i rijetko ih se vidi. U vodama parka obitava i vidra (Lutra lutra), a među šišmišima je zabilježeno oko 20 vrsta, uključujući rijetke vrste roda Plecotus.

Ptice

Zabilježeno je 157 vrsta ptica, od čega gnijezdi oko 70. Šumska i vodena staništa parka čine ga važnim područjem za pticu selice i stanaricu srednje Europe.

Vodozemci, gmazovi i rakovi

Zabilježeno je 12 vrsta vodozemaca te nekoliko vrsta gmazova. U vodenim staništima obitavaju i dvije vrste slatkovodnih rakova - potočni rak (Austropotamobius torrentium) i riječni rak (Astacus astacus), obje sve rjeđe u europskim vodama.

Kukci

Zabilježena je 321 vrsta leptira i moljaca, uz procjenu da je dosad otkriveno tek oko 40% stvarnog broja vrsta prisutnih u parku.

Ugrožene vrste

Smeđi medvjed, vuk i ris - strogo zaštićene vrste velikih zvijeri, prisutne ali izrazito plahe

Vidra (Lutra lutra) - ugrožena vrsta, staništa od iznimne važnosti za zaštitu

Gospina papučica (Cypripedium calceolus) - strogo zaštićena orhideja

Potočni i riječni rak - autohtone vrste slatkovodnih rakova, sve ugroženije diljem Europe

Više vrsta autohtonih riba (dunavska pastrva, vijuni) pod pritiskom unesenih alohtonih vrsta

Invazivne vrste

Klen i crvenperka, unesene ribe koje su se intenzivnim razmnožavanjem proširile u guste, stabilne populacije, predstavljaju jednu od glavnih prijetnji autohtonim vrstama riba u jezerima. Prvi organizirani projekt izlova alohtonih riba proveden je 2021. godine, u suradnji Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, Javne ustanove Aquatika i Službe zaštite parka.

Kulturna i povijesna baština

Prašuma Čorkova uvala - jedan od rijetkih ostataka izvorne europske bukovo-jelove šume, sa stablima starim i do 700 godina, strogi je rezervat unutar parka.

Počeci turizma - prvi hoteli i staze grade se krajem 19. stoljeća; broj posjetitelja rastao je s tek tisuću godišnje 1894. na pola milijuna 1989. godine.

Filmska baština - jezera i okolne stijene poslužile su kao kulisa za niz vestern filmova o Winnetouu snimljenih između 1962. i 1968. godine.

Plitvički incident (1991.) - 31. ožujka 1991. na Plitvicama se dogodio prvi oružani sukob Domovinskog rata, poznat i kao "Krvavi Uskrs". Park je od 1991. do 1995. bio pod kontrolom srpskih snaga, a od 1992. do 1997. bio je uvršten na UNESCO-ov popis ugrožene svjetske baštine.

Posjet parku - pravila ponašanja

Kupanje i plivanje: zabranjeno u cijelom parku od 2006. godine, radi zaštite osjetljivog jezerskog ekosustava.

Kretanje: dopušteno isključivo označenim stazama, drvenim mostićima i panoramskim putovima; park nudi i besplatan prijevoz panoramskim vlakićem i električnim brodićima po jezeru Kozjak.

Ronjenje: nije dopušteno ni u jednom dijelu parka.

Ograničenje broja posjetitelja: ljeti do 12.000 posjetitelja dnevno i do 600 po satu po ulazu, radi zaštite staza i ekosustava od prenatrpanosti.

Ribolov, sakupljanje i kućni ljubimci: ribolov i sakupljanje biljaka, gljiva ili životinja zabranjeni su bez posebnog odobrenja; kućni ljubimci moraju biti na povodcu.

Znanstvena istraživanja

Primjeri relevantne dokumentacije (uz recenziju i pune bibliografske podatke prije objave):

Radiokarbonsko datiranje sedrenih naslaga koje pokazuje da je stvaranje sedre na ovom području započelo prije otprilike 12.000-15.000 godina, nakon posljednjeg ledenog doba.

Istraživanje i praćenje rakova u Nacionalnom parku Plitvička jezera (Javna ustanova "Nacionalni park Plitvička jezera").

Projekt izlova alohtonih vrsta riba (2021.) - Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Javna ustanova Aquatika i Služba zaštite parka.

Upravljački i posjetiteljski planovi Javne ustanove "Nacionalni park Plitvička jezera" - službeni dokumenti s podacima o zoniranju, kapacitetima i ciljevima očuvanja.

Povezani sadržaji

Vrste zabilježene u parku dostupne su kroz SEADRIA Enciklopediju

Sve činjenice na ovoj stranici prikupljene su iz javno dostupnih izvora (službena stranica Javne ustanove "Nacionalni park Plitvička jezera", UNESCO-ova dokumentacija, znanstveni i stručni članci, Hrvatska enciklopedija/Wikipedija). Sadržaj je u fazi stručne recenzije i bit će dopunjavan.