Biokovo
Biokovo je planinski park prirode koji se gotovo okomito uzdiže iz mora iznad Makarske rivijere do 1762 metra na vrhu Sveti Jure, trećem najvišem vrhu Hrvatske. Zaštićen je od 1981. godine, a zajedno sa susjednim Imotskim jezerima 2024. godine ušao je u UNESCO-ovu mrežu globalnih geoparkova. Krški teren škrapa, ponikva i dubokih jama dom je bogatoj špiljskoj fauni s desecima endemičnih vrsta, dok se na planinu 1964. godine vratila divokoza, a na stijenama gnijezdi strogo zaštićeni suri orao. Vertikalna raznolikost staništa - od mediteranske makije uz more do planinskih kamenjara na vrhu - čini Biokovo jednim od botanički najbogatijih područja Jadrana.
Opis područja
Geografski položaj. Park prirode Biokovo obuhvaća planinski masiv Biokovo u srednjoj Dalmaciji, koji se strmo uzdiže iznad Makarske rivijere i pruža usporedno s obalom u dužini od oko 36 kilometara. Park zahvaća područje osam obalnih i zaobalnih općina - Brela, Baška Voda, Makarska, Tučepi, Podgora, Zagvozd, Zadvarje i Šestanovac - u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Povijest zaštite. Biokovo je zaštićeno kao park prirode 24. lipnja 1981. godine, Zakonom o proglašenju planine Biokovo parkom prirode. Uz zaštitu na nacionalnoj razini, šire područje planine i susjednih Imotskih jezera 2024. godine ušlo je u UNESCO-ovu mrežu globalnih geoparkova kao Geopark Biokovo-Imotska jezera - treći takav geopark u Hrvatskoj.
Geologija. Biokovo je izgrađeno od debelih naslaga vapnenaca i dolomita starih do 200 milijuna godina, izrazito naboranih i rasjednih tijekom alpske orogeneze. Planina je klasičan primjer razvijenog krškog reljefa - škrape, ponikve, uvale i duboke jame prekrivaju cijelu visoravan, a u prošlosti su neke od jama (ledenice) služile za skladištenje leda. Najviši vrh, Sveti Jure (1762 m), treći je po visini vrh cijele Hrvatske.
Klima. Sredozemna klima uz obalu prelazi u oštriju planinsku klimu na vrhovima, gdje su zime hladne i snježne, a vjetar (bura i jugo) često vrlo jak. Ta klimatska raznolikost na malom prostoru - od mediteranske makije uz more do planinskih kamenjara na vrhu - jedan je od razloga iznimnog biološkog bogatstva parka.
Hidrologija i reljef. Kao izraziti krški teren, Biokovo gotovo posve nema površinskih vodotoka - oborinska voda brzo ponire kroz vapnenačku podlogu u podzemlje. Ta ista propusnost stvorila je bogat sustav špilja i jama - dosad je zabilježeno više od 180 vrsta špiljske faune, od čega oko 60 vrsta endemičnih upravo za Biokovo.
Planinski ekosustav
Biokovo se izdiže gotovo okomito iz mora do 1762 metra u samo nekoliko kilometara zračne udaljenosti, što stvara niz jasno odvojenih visinskih vegetacijskih pojaseva - od mediteranske makije i borovih šuma uz obalu, preko bukovih i crnogoričnih šuma u sredogorju, do gole kamenite visoravni i planinskih kamenjara na vrhu. Ta vertikalna raznolikost staništa na malom prostoru glavni je razlog zašto je Biokovo jedno od botanički najbogatijih područja Jadrana.
Biljni svijet
Na Biokovu je zabilježeno više stotina biljnih vrsta, s izraženim udjelom endema prilagođenih životu na vjetrovitim, kamenitim grebenima - među njima crvenkasta zečina, primorski mekinjak i biokovski lanilist, vrste koje rastu isključivo ili gotovo isključivo na ovom planinskom masivu. Niže padine prekriva mediteranska makija i borove šume, dok se prema vrhu izmjenjuju bukove šume i otvoreni planinski kamenjari.
Životinjski svijet
Sisavci
Divokoza (Rupicapra rupicapra) na Biokovu je izumrla u prvoj polovici 20. stoljeća, ali je 1964. ponovno naseljena i od tada se uspješno namnožila, dobro prilagođena strmom krškom terenu.
Ptice
Biokovo je važno stanište stjenskih ptica i grabljivica - gnijezdi se suri orao (Aquila chrysaetos), procjenjuje se oko dva para, strogo zaštićen prema Bernskoj konvenciji.
Špiljska fauna
Brojne jame i špilje Biokova naseljava specijalizirana podzemna fauna prilagođena životu bez svjetla - dosad je zabilježeno više od 180 vrsta, od kojih je oko 60 endemično upravo za ovo područje.
Ugrožene vrste
Suri orao (Aquila chrysaetos) - strogo zaštićena vrsta, svega dvoje procijenjenih parova gnijezdi na Biokovu
Divokoza (Rupicapra rupicapra) - ponovno naseljena populacija, osjetljiva na uznemiravanje
Brojne endemične vrste špiljske faune, osjetljive na promjene mikroklime i onečišćenje podzemnih staništa
Invazivne vrste
Trenutno nema sustavno dokumentiranih invazivnih vrsta specifičnih za Park prirode Biokovo u javno dostupnim izvorima - presjek stanja nadolazi kroz redovito praćenje Javne ustanove.
Kulturna i povijesna baština
Tradicionalno stočarstvo - stoljećima su padine Biokova korištene za ispašu ovaca, što je oblikovalo krajolik i mrežu pastirskih staza i stanova (bunja) vidljivih diljem planine.
Ledenice - prirodne jame u kojima se nekad skladištio zimski led za ljetnu prodaju u primorskim gradovima, svjedočanstvo pretkolinjske tehnologije hlađenja.
Geopark Biokovo-Imotska jezera - uz prirodne vrijednosti, geopark obuhvaća i bogatu kulturnu baštinu Imotske krajine.
Posjet parku - pravila ponašanja
Pristup: najpoznatiji pristup je Biokovska cesta od Makarske do vrha Sv. Jure, s vidikovcem i staklenim skywalkom.
Planinarenje: dopušteno isključivo označenim planinarskim stazama; teren je strm i krševit, potrebna odgovarajuća oprema.
Sakupljanje: branje biljaka, gljiva i uznemiravanje divljih životinja zabranjeno je bez posebnog odobrenja.
Vatra: loženje vatre izvan označenih mjesta strogo je zabranjeno zbog visokog rizika od požara.
Znanstvena istraživanja
Primjeri relevantne dokumentacije (uz recenziju i pune bibliografske podatke prije objave):
Plan upravljanja Parkom prirode Biokovo za razdoblje 2017.-2026. (Javna ustanova "Park prirode Biokovo").
Dokumentacija UNESCO globalnog geoparka Biokovo-Imotska jezera - geološke točke, Natura 2000 područja.
Istraživanja špiljske faune Biokova - popisi endemičnih vrsta.
Povezani sadržaji
Vrste zabilježene u parku dostupne su kroz SEADRIA Enciklopediju
Sve činjenice na ovoj stranici prikupljene su iz javno dostupnih izvora (službena stranica Javne ustanove "Park prirode Biokovo", dokumentacija Geoparka Biokovo-Imotska jezera, Hrvatska enciklopedija/Wikipedija). Sadržaj je u fazi stručne recenzije i bit će dopunjavan.