Velebit
Park prirode Velebit je najveće i najsloženije zaštićeno područje u Hrvatskoj - proteže se 145 kilometara duž cijelog masiva Velebita, kroz tri županije. Unutar njegovih granica nalaze se dva manja, strože zaštićena nacionalna parka - Sjeverni Velebit i Paklenica - kao svojevrsna jezgra unutar šire zaštićene cjeline. Park je od 1978. godine dio UNESCO-ove mreže rezervata biosfere "Čovjek i biosfera", zahvaljujući iznimnom bogatstvu endemskih vrsta i krškog reljefa. Najviši vrh unutar njegovih granica, Mali Rajinac, doseže 1.699 metara.
Opis područja
Geografski položaj. Park prirode Velebit proteže se čak 145 kilometara duž cijelog masiva Velebita, od prijevoja Vratnik na sjeveru do kanjona Zrmanje na jugu, čineći najveće zaštićeno područje u Hrvatskoj. Dijeli se na tri cjeline - Sjeverni, Srednji i Južni Velebit - i zahvaća dijelove triju županija: Ličko-senjske (68% površine), Zadarske (28%) i Šibensko-kninske (4%).
Povijest zaštite. Park prirode proglašen je 29. svibnja 1981. godine. Već 1978., i prije same zaštite parka prirode, Velebit je UNESCO uvrstio u međunarodnu mrežu rezervata biosfere programa "Čovjek i biosfera" (MAB), zbog iznimnog bogatstva endemskih vrsta i očuvanosti krajolika. Unutar granica parka prirode nalaze se i dva strože zaštićena nacionalna parka - Sjeverni Velebit i Paklenica - proglašena zasebno, ali geografski i ekološki neodvojivi dio istog planinskog masiva; park prirode tako djeluje kao široki zaštitni okvir oko njih.
Geologija. Velebit je izgrađen pretežno od vapnenca, s izrazito razvijenim krškim reljefom - ponikvama, škrapama, jamama i špiljama. Zapadna strana prema moru strmo pada u niz stjenovitih obronaka, dok se istočna strana prema Lici spušta blažim padinama. Krš je toliko razveden da masiv skriva neke od najdubljih jama u Hrvatskoj i svijetu.
Klima. Velebit obuhvaća nekoliko klimatskih pojaseva - od mediteranske klime uz samo podnožje do planinske klime na najvišim vrhovima, s dugim, oštrim zimama i obilnim snijegom koji se na sjevernim padinama zadržava duboko u proljeće.
Hidrologija i reljef. Unatoč krškoj propusnosti tla, na Velebitu postoji niz manjih izvora i povremenih tokova, dok se najveći dio oborinske vode gubi u podzemlju hraneći izvore u podnožju planine prema moru i prema Lici. Najviši vrh unutar granica parka prirode je Mali Rajinac (1.699 m), dok se apsolutno najviši vrh cijelog Velebita, Vaganski vrh (1.757 m), nalazi unutar susjednog Nacionalnog parka Paklenica.
Planinski ekosustav
Velebit je najznačajniji centar endemizma flore i faune kopnene Hrvatske. Nadmorska visina, izloženost moru i kontinentu te razveden krški teren stvorili su niz mikrostaništa - od termofilnih zajednica u podnožju, preko bukovih i jelovih šuma, do visokoplaninskih kamenjara i travnjaka blizu vrhova.
Sredinom parka, podno planinarskog doma Zavižan na 1.480 metara nadmorske visine, smješten je Velebitski botanički vrt - osnovao ga je 1967. botaničar Fran Kušan unutar botaničkog rezervata Zavižan-Balinovac-Velika kosa. U vrtu na oko 50 hektara raste približno 300 biljnih vrsta, dio samoniklih na mjestu, dio prenesenih s drugih dijelova Velebita. Pored vrta se nalazi i meteorološka postaja Zavižan, najviša meteorološka postaja u Hrvatskoj, u neprekidnom pogonu od 1953. godine.
Biljni svijet
Zabilježeno je više od 950 biljnih vrsta i podvrsta, od čega oko 40 endemičnih - Velebit je time najbogatije središte biljnog endemizma u Hrvatskoj. Najpoznatija je velebitska degenija (Degenia velebitica), reliktna vrsta i jedan od simbola hrvatske flore, koja raste isključivo na Velebitu i susjednoj Velikoj Kapeli. Uz nju se ističu hrvatska zvončika, hrvatska sibireja i druge srodne vrste, karakteristične za velebitske kamenjare i grebene.
Životinjski svijet
Sisavci
Zabilježeno je oko 40 vrsta sisavaca, uključujući "veliku trojku" dinarskih zvijeri - medvjeda, vuka i risa - te divokozu i planinskog puha.
Ptice, gmazovi i beskralježnjaci
Krševiti grebeni i visoravni Velebita stanište su ptica grabljivica te niza gmazova prilagođenih životu na kamenjaru; bogatstvo špiljskog sustava čini planinu važnim staništem i za špiljsku (endemsku) faunu beskralježnjaka.
Ugrožene vrste
Medvjed, vuk i ris - strogo zaštićene vrste velikih zvijeri
Velebitska degenija (Degenia velebitica) - strogo zaštićena, reliktni endem uskog rasprostranjenja
Više endemičnih biljnih vrsta ograničenih isključivo na velebitske grebene i kamenjare
Invazivne vrste
Sustavno dokumentiranih invazivnih vrsta specifičnih za park prirode Velebit trenutno nema u javno dostupnim izvorima; nadzor provodi Javna ustanova u sklopu redovitog praćenja stanja.
Kulturna baština
Pastirski stanovi - u gotovo svakom dolcu i dulibi na Velebitu mogu se pronaći ostaci kamenih stanova za ljude i stoku, šterne, kamenice i suhozidne terase - tragovi stoljeća sezonskog stočarskog života na planini.
Velebitski botanički vrt - proglašen spomenikom parkovne arhitekture, osnovan 1967. godine.
Meteorološka postaja Zavižan - najviša meteorološka postaja u Hrvatskoj, u radu od 1953. godine, posljednjih pola stoljeća pod brigom obitelji Vukušić.
Posjet parku - pravila ponašanja
Kretanje: preporučeno isključivo označenim planinarskim stazama; teren je krševit i zahtjevan, uz izražene vremenske promjene na visini.
Nacionalni parkovi unutar granica: posjet NP Sjeverni Velebit i NP Paklenica podliježe zasebnim, strožim pravilima tih parkova (ulaznice, dopuštene staze).
Sakupljanje i lov: sakupljanje biljaka i uznemiravanje životinja zabranjeno je bez posebnog odobrenja Javne ustanove.
Vatra: loženje vatre dopušteno je isključivo na za to određenim mjestima, zbog visokog rizika od požara u sušnim ljetnim mjesecima.
Znanstvena istraživanja
Primjeri relevantne dokumentacije (uz recenziju i pune bibliografske podatke prije objave):
Plan upravljanja Parkom prirode Velebit (Javna ustanova "Park prirode Velebit") - službeni dokument s podacima o zoniranju, površinama i ciljevima očuvanja.
Dokumentacija UNESCO-ova rezervata biosfere "Velebit" u sklopu programa Čovjek i biosfera (MAB).
Povezani sadržaji
Unutar granica parka prirode nalaze se dva zasebno zaštićena područja obrađena na ovom portalu - Nacionalni park Sjeverni Velebit i Nacionalni park Paklenica.
Vrste zabilježene u parku dostupne su kroz SEADRIA Enciklopediju
Sve činjenice na ovoj stranici prikupljene su iz javno dostupnih izvora (službena stranica Javne ustanove "Park prirode Velebit", UNESCO-ova dokumentacija, znanstveni i stručni članci, Hrvatska enciklopedija/Wikipedija). Sadržaj je u fazi stručne recenzije i bit će dopunjavan.