Supralitoralne i mediolitoralne stijene
Stjenovita obala u dosegu valova i morskih mijena, najrašireniji tip obale u Hrvatskoj, sa slojevima života koji se vide golim okom.
Stijene uz more dijele se na tri zajednice, jednu ispod druge. Najviša je zajednica supralitoralnih stijena, tamni pojas cijanobakterija koje stijenu boje smeđecrno. Njima se hrani pužić Melarhaphe neritoides, a tu žive i jednakonožni račić Ligia italica te vitičar Chthamalus depressus. Iako najveći dio života provode na suhom, ti su organizmi vezani uz more, barem kad se razmnožavaju.
Ispod je zajednica gornjih stijena mediolitorala. Cijanobakterije koje žive u samoj stijeni daju joj maslinastosmeđu boju, a na njoj se hrane priljepci (rod Patella). Česti su vitičari Chthamalus stellatus i Chthamalus montagui, babica Coryphoblennius galerita i sitne crvene alge. Za jakih oseka taj se svjetliji pojas lijepo vidi i izdaleka.
Najniža je zajednica donjih stijena mediolitorala, koja se rjeđe isušuje i zato je bogatija vrstama. Tu žive crvena moruzgva (Actinia equina), priljepci i ogrc (Phorcus turbinatus), a u sjevernom i srednjem Jadranu i endemska smeđa alga jadranski bračić (Fucus virsoides) s dagnjama. Za plime ovamo dolaze hraniti se hridinski ježinac i crni ježinac, koji se za oseke povuku dublje jer ne podnose izranjanje.
Posebno su vrijedni trotoari, izbočeni vijenci crvenih vapnenačkih alga (najčešće Lithophyllum byssoides) na pučinskoj strani otoka srednjeg i južnog Jadrana, primjerice u Parku prirode Telašćica. Rastu vrlo sporo, a u njihovim sjenovitim šupljinama skrivaju se mnogi sitni organizmi.
Ova staništa ugrožava svaka gradnja uz samu obalu: betoniranje i ravnanje stijena za kupače nanosi trajnu štetu. Osjetljiva su i na otpadne vode, marine i benzinske crpke. Po trotoarima ne treba hodati. Pripadaju stanišnom tipu Natura 2000 1170 (grebeni).