Supralitoralni i mediolitoralni muljevi, pijesci i šljunci
Rijetke obale od mulja, pijeska i šljunka u dosegu valova i mijena, gdje se život većinom skriva u sedimentu i u naplavinama morske vegetacije.
Muljevite obale nalaze se u estuarijima i ušćima rijeka te u najzaštićenijim dijelovima dubokih uvala, gdje se u more procjeđuje i slatka voda: u estuarijima Krke i Zrmanje, u delti Neretve, u Novigradskom i Karinskom moru, Ninskom zaljevu i uvali Telašćica. U mulju žive mnogočetinaš Hediste diversicolor, školjkaš Cerastoderma glaucum i sitni puževi i rakušci, a na takvim se obalama hrane mnoge ptice. Dio muljevitih uvala davno je pretvoren u solane, a neke se koriste kao ljekovita blata.
Pješčane obale postoje ondje gdje na obali ima prirodnih naslaga pijeska, kao u Loparu na Rabu, Sabunikama kod Nina i Saharunu na Dugom otoku, gdje ga je vjetar nanio u ledenim dobima (otok Susak, Saplunara na Mljetu) ili gdje ga donose rijeke (Neretva, Cetina). U suhom pijesku žive rakušci poput vrste Talitrus saltator, a u vlažnom sitni mnogočetinaši i grabežljivi kornjaš hitra.
Šljunčanih obala ima najviše u Makarskom primorju i mjestimice na Cresu, Lošinju, Dugom otoku, Visu i Hvaru. Valovi stalno pomiču oblutke, pa ovdje mogu živjeti samo rakušci i mnogočetinaši koji se skrivaju između kamenja.
Svim tim obalama zajedničke su naplavine. Lišće posidonije, alge i naplavljeno drvo hrana su za sitne organizme i vraćaju u sustav organsku tvar. Zato se s plaža smije uklanjati otpad, ali ne i prirodne naplavine.
Ova su staništa malena, razdvojena i izložena gaženju, nasipanju plaža, vađenju pijeska, gradnji i odlaganju otpada. Muljevita i pješčana dna koja se otkrivaju za oseke pripadaju stanišnom tipu Natura 2000 1140, a u estuarijima tipu 1130.