Morski orah
Mnemiopsis leidyi A. Agassiz, 1865
Morski orah je proziran rebraš jajolikog tijela, nalik meduzi, ali bezopasan za ljude jer nema žarnica. Izvorno živi u zapadnom Atlantiku, a u Europu je stigao balastnim vodama brodova. Ubraja se među 100 najopasnijih invazivnih vrsta na svijetu: u Crnom je moru 1980-ih uzrokovao slom ribarstva, a od 2016. svakog se ljeta masovno pojavljuje u sjevernom Jadranu.
Opis
Izgled: Tijelo je prozirno, želatinozno, jajoliko i bočno spljošteno, a sastoji se od oko 97 % vode. Na prednjem kraju ima dva velika režnja oko usta. Duž tijela idu osam redova sitnih trepetljikastih pločica (rebara) koje pri plivanju prelijevaju svjetlo u duginim bojama, a u mraku tijelo svijetli (bioluminiscencija). Na površini tijela vide se sitne bradavičaste izbočine.
Karakteristike: Za razliku od meduza nema žarnica i dvostrano je simetričan; plijen hvata s dvije kratke lovke i ljepljivom sluzi na površini tijela.
Razlikovanje
Meduze: Morski orah nije meduza; nema žarnica, ne žari i nema dugačke lovke. Prepoznaje se po osam redova rebara koja svjetlucaju duginim bojama.
Rebraš (Leucothea sp.): Također ima režnjeve oko usta, ali je obično veći i na tijelu ima brojne dugačke, tanke izrasline. Morski orah ima samo sitne bradavice.
Jajasti rebraš (Beroe ovata): Nema režnjeva, tijelo mu je vrećasto s velikim ustima. Hrani se upravo morskim orahom.
Stanište
- Dubina: od površine do 200 m, najčešće u površinskom sloju
- Temperatura: podnosi vrlo širok raspon; masovno se pojavljuje ljeti
- Slanost: od bočatih voda do potpuno morske vode
- Položaj: zaljevi, luke, lagune i priobalno more
Biologija
Prehrana: Mesojed je; hrani se zooplanktonom te jajima i ličinkama riba. Plijen hvata dvjema kratkim lovkama i ljepljivom sluzi na tijelu, a trepetljikama ga potiskuje do usta.
Razmnožavanje: Dvospolac je i može se sam oploditi. Jedna jedinka dnevno izbaci oko 2000 jaja, a mladi spolno sazriju već za oko 14 dana, pa se populacija u toplom moru izuzetno brzo širi.
Ponašanje: Pluta i polako pliva pomoću redova trepetljika; dobro podnosi velike promjene temperature, slanosti i količine kisika u moru.
Predatori: Glavni prirodni neprijatelj je jajasti rebraš (Beroe ovata). U sjevernom Jadranu uočeno je da ga napadaju i bukve, salpe i ušate.
Ekološka uloga
Kao invazivna vrsta ozbiljno narušava hranidbene mreže: pojede velike količine zooplanktona, jaja i ličinki riba te tako istodobno uništava mlađ i oduzima hranu ribama. U Crnom je moru 1980-ih, uz gustoću do 400 jedinki po kubičnom metru, izazvao dramatičan pad ribljih populacija i slom ribarstva, a isto se kasnije dogodilo i u Kaspijskom jezeru.
Ugroženost i zaštita
- Status: invazivna strana vrsta
- IUCN: nije procijenjeno
- Prijetnja koju predstavlja: smanjuje zooplankton i uništava jaja i ličinke riba, čime ugrožava riblje populacije i ribarstvo
- Za ljude: bezopasan, nema žarnica
Preporuke: Prijaviti opažanje s datumom i lokacijom, osobito izvan sjevernog Jadrana; ne prenositi morsku vodu iz jednog područja u drugo
Zanimljivosti
- Ubraja se među 100 najopasnijih invazivnih vrsta na svijetu.
- U Jadranu je prvi put zabilježen 2005. u Tršćanskom zaljevu, a zatim deset godina nije viđen.
- Prvi nalaz u hrvatskom dijelu Jadrana potvrđen je 2016. prema fotografiji pulskog podvodnog fotografa Marinka Babića iz uvale Valovine; od tada se svako ljeto masovno pojavljuje u sjevernom Jadranu.
- Prirodnu ravnotežu u Crnom moru djelomično je vratio drugi doseljeni rebraš, Beroe ovata, koji se hrani upravo morskim orahom.
- Rebraši su najveće životinje na svijetu koje se kreću pomoću trepetljika.
Rasprostranjenost
Izvorno zapadni Atlantik, od SAD-a do Argentine. Kao invazivna vrsta proširio se u Crno, Azovsko, Kaspijsko, Mramorno, Egejsko i Sredozemno more te u Sjeverno i Baltičko more. U Jadranu se ljeti masovno pojavljuje u sjevernom dijelu.