Pjeskovita i šljunčana dna infralitorala
Naizgled pusta pješčana, zamuljena i šljunčana dna plićaka, u kojima većina života živi skrivena u sedimentu.
Sitni, dobro razvrstani pijesci najpliće su dno, od razine oseke do dubine od oko 2,5 metra, u njima žive školjkaši rodova Donax i Tellina. Dublje, do oko 25 metara, nastavljaju se sitni ujednačeni pijesci. Na prvi pogled djeluju pusto, ali u površinskom sloju žive školjkaši poput vrste Acanthocardia tuberculata, puževi, mnogočetinaši, rakovi, zvjezdače roda Astropecten i nepravilni ježinci. Tu se hrane plosnatice i pauk bijelac (Trachinus draco), a često raste i čvorasta morska resa (Cymodocea nodosa).
U zatvorenim plitkim uvalama, gdje su valovi slabi, taloži se mulj i nastaju zamuljeni pijesci zaštićenih obala. Prirodno su bogati hranjivim tvarima, pa ovdje žive organizmi koji filtriraju vodu i oni koji se hrane organskim ostacima u sedimentu: školjkaši, puževi roda Cerithium, rakovi i brojni trpovi. U tim se uvalama hrane ptice i mlađ riba, a mrijesti se i komarča (Sparus aurata). Česta je plemenita periska.
U kanalima između otoka, gdje su pridnene struje jake, sitne čestice se ne talože, pa dno čine krupni pijesci i sitni šljunci, dijelom od vapnenačkih alga. Ondje žive školjkaši, nepravilni ježinac Spatangus purpureus i kopljača (Branchiostoma lanceolatum), a često i rodoliti. Na izloženim šljunčanim plažama valovi stalno pomiču oblutke, pa tu opstaju samo ribice priljepnjaci koje se trbušnom prijanjalkom drže za kamen.
U Hrvatskoj su takva dna malobrojna i mala, jer je obala većinom stjenovita. Većina služi kao plaže, pa ih ugrožavaju gradnja i nasipanje, otpadne vode, ilegalno vađenje ukopanih školjkaša, a dublje dijelove koćarenje i obalne mreže potegače. Pripadaju stanišnim tipovima Natura 2000 1110 (pješčana dna trajno prekrivena morem) i 1160 (velike plitke uvale i zaljevi).