Estuariji krških rijeka
Mjesta gdje more ulazi duboko u kanjone krških rijeka, a slatka i slana voda teku jedna iznad druge.
Nakon posljednjeg ledenog doba more je preplavilo ušća i kanjone krških rijeka daleko u kopno. Morske organizme danas nalazimo odmah ispod posljednje sedrene barijere na Zrmanji, gotovo 14 kilometara uzvodno od Novigradskog mora, i ispod Skradinskog buka na Krki, gotovo 40 kilometara od otvorenog mora. Lakša riječna voda teče površinom, a teža morska ulazi ispod nje. Između njih je oštra granica slanosti, haloklina, koju ronilac vidi kao treperavi sloj. Morska voda u takvom estuariju dugo se zadržava, a ispod površine je toplije nego na njoj.
Estuariji su prirodno bogati hranjivim tvarima. Na dnu i u vodi ima mnogo organizama koji filtriraju vodu, poput naselja dagnji i kamenica u kanalu Svetog Ante kod Šibenika, ili mnogočetinaša Sabella spallanzanii i žarnjaka u Novigradskom ždrilu. Njima se hrane kvrgavi volak i zvjezdača Marthasterias glacialis. U plitkim dijelovima pri nižoj slanosti rastu vodene cvjetnice roda Ruppia, a pri višoj patuljasta svilina i čvorasta morska resa. Život je katkad toliko bujan, a izmjena vode toliko spora, da i bez čovjekova utjecaja nestane kisika i dođe do pomora.
U estuarijima se mrijeste i hrane mnoge morske vrste, a važni su i za ptice. S okolnim kopnenim staništima čine cjelinu, pa ih treba čuvati zajedno. Nešto veći su samo estuariji Zrmanje, Krke i Neretve, čija delta pripada drugom tipu, estuarijima obalne ravnice.
Estuarije ugrožavaju nasipavanje, onečišćenje, urbanizacija, poljoprivreda u zaleđu, hidroelektrane i uzgajališta, preko kojih se mogu unijeti strane vrste. Plavi rak (Callinectes sapidus) već se proširio u ušćima rijeka. Estuariji su stanišni tip Natura 2000 1130.