SEADRIA

Pjevčić sićušni

Tripterygion melanurum Guichenot, 1850

Najmanji od tri jadranska pjevčića, crvenkasta ribica od jedva pet centimetara koja se skriva u tamnim pukotinama, na stropovima i zidovima stijena. Živi samo u Sredozemnom moru. Lako ju je previdjeti, ali pažljivim ronjenjem uz svjetiljku može se pronaći i u plitkom moru.

Opis

Izgled: Tijelo je izduženo i vitko, glava stožasta i pomalo šiljasta, oči razmjerno velike i okrugle, a kožne resice iznad očiju slabo razvijene. Kao i svi pjevčići ima tri odvojene leđne peraje: prva je mala, crna i trokutasta, druga ima 14-16 bodlji koje se prema natrag postupno skraćuju, a treća 10-13 mekih šipčica.

Karakteristike: Osnovna boja je crvenkasta, a glava ima tamnu "masku" sa smeđkastim i plavkastobijelim točkama. Mužjaci koji drže teritorij imaju znatno tamniju, gotovo crnu glavu, često okomite pruge i bijele točke na leđima te produljene bodlje druge leđne peraje. Ženke i mužjaci bez teritorija imaju bljeđu, mramoriranu glavu.

Posebnost: Za razliku od druga dva jadranska pjevčića, mužjak u sezoni parenja ne mijenja boju tijela u žutu ili jarko crvenu, nego mu potamni samo glava.

Razlikovanje

Tri jadranska pjevčića: U Jadranu žive tri vrste roda Tripterygion. Ženke i nezreli mužjaci sve tri vrste slične su boje, pa treba gledati građu peraja i "masku" na glavi.

Pjevčić sićušni: Najmanji (do oko 5 cm). Prva leđna peraja mala je, crna i trokutasta; bodlje druge leđne peraje postupno se skraćuju prema natrag, pa peraja ne izgleda kao jedro. Tijelo je trajno crvenkasto, a mužjaku u sezoni parenja potamni samo glava.

Žuti pjevčić (Tripterygion delaisi): Prve bodlje druge leđne peraje mnogo su duže od ostalih (peraja nalik jedru). "Maska" ne seže do prsnih peraja, a na gornjem dijelu repnog drška je crna mrlja. Mužjak u sezoni parenja je žut s crnom glavom.

Pjevčić oštronosić (Tripterygion tripteronotum): Također ima drugu leđnu peraju nalik jedru, ali "maska" seže do prsnih peraja. Mužjak u sezoni parenja ima crveno tijelo i crnu glavu.

Stanište

- Dubina: najčešće 1-10 m, zabilježen do 40 m

- Podloga: razvedeno stjenovito dno

- Svjetlo: zasjenjena i tamna mjesta

- Vegetacija: alge, spužve i drugi obraštaj

- Skrovišta: pukotine, procijepi, stropovi i okomiti zidovi stijena

Biologija

Prehrana: Mesojed je i hrani se sitnim beskralježnjacima, osobito sitnim pridnenim račićima harpaktikoidima.

Razmnožavanje: Mužjaci su izrazito teritorijalni. U sezoni parenja mužjak zauzme komad stijene od nekoliko desetaka centimetara, zaklonjen od valova i struja, i udvara se svakoj ženki koja prođe cik-cak plesom raširenih peraja i brzim kimanjem glavom. Više ženki može položiti jaja u teritorij istog mužjaka, često na spužve ili alge; polukuglasta jaja ljepljivim nitima prianjaju uz podlogu, a mužjak ih čuva do izlijeganja. Ličinke žive u planktonu, uglavnom u plitkom priobalnom moru.

Ponašanje: Samotnjak je koji se drži tamnih mjesta, pukotina, zidova i stropova stijena, gdje se često drži glavom prema dolje ili naopako.

Predatori: Nema provjerenih podataka; vjerojatno veće pridnene ribe koje love po stjenovitom dnu.

Ekološka uloga

Kao sitni grabežljivac pridnenih račića i druge mikrofaune sudjeluje u hranidbenim mrežama tamnih stjenovitih staništa, a sam je plijen većih riba. Dio je bogate zajednice sitnih riba koje nastanjuju pukotine i zasjenjene stijene obalnog mora.

Ugroženost i zaštita

- IUCN: najmanje zabrinjavajuća (LC)

- Bernska konvencija: ne

- Natura 2000: ne

Preporuke: Ne dirati; Ne hraniti; Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje

Zanimljivosti

- Endem je Sredozemnog mora: ne živi nigdje drugdje na svijetu.

- Jadranski oblik opisao je 1892. kao zasebnu vrstu (Tripterygium minor) splitski prirodoslovac Juraj Kolombatović; danas se taj oblik obično vodi kao podvrsta Tripterygion melanurum minor.

- Prema dostupnim opisima, podvrste se razlikuju po crnoj mrlji na gornjem dijelu repnog drška, koja postoji kod nominalne podvrste, a nedostaje kod podvrste minor.

- Zbog sklonosti tamnim pukotinama i stropovima stijena ronioci ga najčešće pronađu tek kad posvijetle u procijep.

Rasprostranjenost

Endem Sredozemnog mora, uključujući Jadran; zabilježen od Balearskih otoka i Sardinije do Grčke, Turske, Cipra, Libanona i Izraela te uz obale Alžira i Tunisa

Stanište

Opažanja

Ostale vrste: Koštunjače