SEADRIA

Staništa plitkog infralitorala

Najsvjetliji i najproduktivniji dio morskog dna, od razine oseke do dubine do koje rastu alge kojima treba puno svjetla i morske cvjetnice.

Infralitoral je trajno pod morem, pa su uvjeti u njemu stalniji nego u pojasu plime i oseke, a raznolikost vrsta mnogo veća. Njegovu donju granicu određuje svjetlo. Jadran je siromašan hranjivim tvarima i zato vrlo proziran, pa infralitoral obično seže do tridesetak metara, a u južnom Jadranu i dublje od 45 metara. U mutnijem sjevernom Jadranu granica je plića.

Primarni proizvođači ovdje su alge na čvrstom dnu i morske cvjetnice na sedimentu, a njihova biomasa nadmašuje biomasu životinja. Na stijenama rastu gusta naselja smeđih alga rodova Cystoseira, Padina i Sargassum, sa spužvama poput promjenjive sumporače (Aplysina aerophoba) i spužve Chondrilla nucula. Na pjeskovitom i muljevitom dnu prostiru se livade posidonije i čvorasta morska resa, a u njima živi strogo zaštićena plemenita periska (Pinna nobilis).

U infralitoralu se mnogi organizmi hrane, razmnožavaju i nalaze zaklon, i to ne samo oni s dna nego i mlađ riba otvorenog mora. Između stijena i alga žive hobotnice, ježinci i zvjezdače, iznad njih plove jata crneja, a među algama pasu salpe i love usnjače.

Ovo je ujedno i najugroženiji dio podmorja jer je uzak i uz samu obalu. Ugrožavaju ga ispusti otpadnih voda, nasipavanje, marine, uzgajališta riba, razbijanje stijena radi ilegalnog vađenja prstaca te invazivne alge (Caulerpa taxifolia, Caulerpa cylindracea i Womersleyella setacea). Gdje nestanu grabežljivci, ježinci mogu popasti alge i pretvoriti dno u golu stijenu.

Vrste