Indopacifički lijevozavojni puž
Viriola bayani Jousseaume, 1884

Viriola bayani tropski je puž iz porodice Triphoridae, podrijetlom iz Indopacifika. U Sredozemlje je vjerojatno ušao kroz Sueski kanal i danas je proširen u njegovu istočnom dijelu (Cipar, Grčka, Turska, Izrael). Kućica je duga, vitka i stožasta, svijetla sa smeđim uzorkom. Primjerak koji je Alen Petani snimio kod otoka Mrkana (Cavtat) dug je 16,7 mm. U izvorima koje smo pregledali Jadran se ne spominje, pa ovaj nalaz treba stručno potvrditi.
Opis
Izgled: Duga, vitka, stožasta kućica s mnogo zavoja i šiljastim vrhom. Na fotografijama je svijetla, krem do bijela, sa smeđim mrljama složenim u uzorak nalik šahovnici, a vrh je tamniji. Površinu čine spiralna rebra s kvržicama.
Tijelo: Na fotografijama se vide svijetlo, pjegavo stopalo i dva tanka ticala.
Veličina: Primjerak s fotografija dug je 16,7 mm. Primjerak s Krete opisan u radu Steger i sur. (2018.) visok je 14,7 mm i širok 2,8 mm.
Napomena: Steger i sur. (2018.) opisuju bijele pjege na smeđoj podlozi i slaba uzdužna rebarca između glavnih spiralnih rebara.
Razlikovanje
Pouzdanost određivanja: vrstu je odredio Alen Petani. Rod Viriola taksonomski je zahtjevan, pa se sredozemni nalazi u literaturi vode kao Viriola cf. bayani (Steger i sur., 2018.; Bakker i Albano, 2022.).
Kako prepoznati: prema Steger i sur. (2018.) ne može se zamijeniti ni s jednom autohtonom sredozemnom vrstom porodice Triphoridae.
Razlikovanje od sličnih vrsta roda: V. corrugata i V. tricincta obično imaju jača, koso nagnuta uzdužna rebra, a V. senafirensis ima zbijenu, kruškoliku kućicu.
Napomena: Porodica Triphoridae poznata je po kućicama koje se zavijaju ulijevo (Prkić i sur., 2018.).
Stanište
- Dubina: živi primjerci na 3-20 m; prazne kućice i na 35-50 m (Steger i sur., 2018.)
- Podloga: rizomi posidonije (Kreta) i kamenje (Izrael)
- Nalaz na SEADRIA-i: otok Mrkan (Cavtat), 26.01.2025. (Alen Petani)
Biologija
Prehrana: nema provjerenih podataka za ovu vrstu.
Razmnožavanje: nema provjerenih podataka za ovu vrstu.
Ponašanje: nema provjerenih podataka.
Predatori: nema provjerenih podataka.
Ekološka uloga
Nema provjerenih podataka. Utjecaj na sredozemne ekosustave nije poznat.
Ugroženost i zaštita
- Status: strana (alohtona) vrsta u Sredozemlju, vjerojatno unesena kroz Sueski kanal (Steger i sur., 2018.)
- Invazivnost: nije poznato; utjecaj nije istražen
- IUCN: nema provjerenih podataka
Preporuke: Prijaviti opažanje; Fotografirati kućicu iz više kutova uz mjerilo
Zanimljivosti
- Sredozemni primjerci dugo su se pogrešno vodili kao Viriola corrugata, a Steger i sur. (2018.) pripisali su ih vrsti V. cf. bayani.
- Prvi živi primjerci u grčkim i izraelskim vodama zabilježeni su 2017. i 2018. godine (Steger i sur., 2018.).
- Tipski primjerak vrste potječe iz Nove Kaledonije (Bakker i Albano, 2022.).
Rasprostranjenost
Izvorno područje: tropski Indopacifik (Havaji, Maršalovi otoci, Nova Kaledonija, Filipini). U Sredozemlju je strana vrsta proširena u istočnom dijelu: Cipar, Grčka (Kreta, Karpatos, Astipaleja), Turska i Izrael (Steger i sur., 2018.; Bakker i Albano, 2022.). U pregledanim izvorima Jadran se ne spominje. Nalaz na SEADRIA-i: otok Mrkan (Cavtat), 26.01.2025. (Alen Petani).