Morska jezera
Mala tijela morske vode zarobljena u kršu, s morem povezana tek pukotinama u stijeni, i s vlastitim pravilima života.
Morska jezera nastala su prije nekoliko tisuća godina, kad je more nakon posljednjeg ledenog doba ispunilo udoline u kršu, urušene špilje ili nekadašnja slatkovodna jezera. S okolnim morem povezana su pukotinama ili uskim kanalom, pa su plima i oseka u njima slabe, a voda se sporo izmjenjuje. Zato u njima živi manje vrsta, ali u većem broju jedinki, voda je često raslojena po temperaturi, slanosti i kisiku, a povremeno dolazi do masovnih ugibanja.
U užem smislu u Hrvatskoj postoje dva prava morska jezera. Zmajevo oko kod Rogoznice veliko je oko 150 x 70 metara i duboko dvanaestak metara. Između gornjeg sloja s kisikom i donjeg bez kisika, sa sumporovodikom, nalazi se pola metra debeo sloj purpurnih bakterija. U rujnu 1997. slojevi su se izmiješali, kisik je nestao iz cijelog jezera i uginuo je gotovo sav živi svijet. To se događa otprilike jednom u pedeset godina, kad jezero poprimi mliječnozelenu boju, po kojoj je vjerojatno i dobilo ime. Jezero Mir u Telašćici dugo je malo manje od kilometra i duboko desetak metara, s ravnim muljevitim dnom na kojem nema moruzgvi, dagnji, ježinaca ni zvjezdača.
U širem smislu ovamo pripadaju i Malo i Veliko jezero na Mljetu, povezana s morem uskim i plitkim Solinskim kanalom. U Velikom jezeru žive brojne meduze uhati klobuk, promjera i preko pola metra, a blizu Solinskog kanala nalazi se velika grebenasta tvorba busenastog koralja (Cladocora caespitosa), možda najveća u Sredozemlju.
Morska jezera su malobrojna i malena, pa su već zbog toga ugrožena. Prijete im otpadne vode, smeće, gradnja na samom rubu (Zmajevo oko), ilegalno vađenje plemenitih periski, invazivne alge, previše kupača te ubacivanje riba. Pripadaju prioritetnom stanišnom tipu Natura 2000 1150 (obalne lagune).