Krhka askobula
Ascobulla fragilis (Jeffreys, 1856)

Krhka askobula sićušni je puž iz reda Sacoglossa, skupine koja se hrani sišući sadržaj stanica algi. Za razliku od većine srodnika, koji su golaći, ima pravu kućicu: tanku, staklastu i gotovo valjkastu, dugu tek dva do tri milimetra. Zbog veličine se rijetko primjećuje. Hrvatski naziv prijedlog je SEADRIA jer službeni ne postoji.
Opis
Izgled: Kućica je gotovo valjkasta, tanka, sjajna i staklasto prozirna. Pri vrhu je malo sužena i fino izbrazdana, a inače glatka. Ušće je usko pri vrhu i šire pri dnu.
Karakteristike: Kroz prozirnu kućicu vide se unutarnji organi, smećkasti u sredini. Na snimkama s Vira po kućici se pružaju poprečni pojasevi gustih bijelih točkica. Glava i prednji dio tijela izlaze iz ušća kao bjelkasti do plavkasti, prozirni režanj.
Posebnost: Jedan je od rijetkih pripadnika reda Sacoglossa s pravom, vanjskom kućicom.
Stanište
- Dubina: vrlo plitko; u Jadranu zabilježena od 0,5 m
- Temperatura: nema provjerenih podataka
- Podloga: plitko dno s algama
- Vegetacija: alge roda Caulerpa (prema literaturi)
Biologija
Prehrana: Kao i drugi pripadnici reda Sacoglossa, probada stanice algi i isisava njihov sadržaj. U literaturi se vrsta povezuje s livadama algi roda Caulerpa, kojima se vjerojatno hrani.
Razmnožavanje: Za ovu vrstu nema provjerenih podataka.
Ponašanje: Sitna, skrovita vrsta koja živi među algama u vrlo plitkom moru. Zbog veličine se gotovo uvijek pronalazi tek pregledom uzoraka pod povećalom.
Ekološka uloga
Kao pasač na algama dio je bogate zajednice sitnih mekušaca u plitkom moru. Takve vrste važne su za razumijevanje stvarne bioraznolikosti Jadrana, koja se često otkriva tek pod povećalom.
Ugroženost i zaštita
- IUCN: nije procijenjeno
- Bernska konvencija: ne
- Natura 2000: ne
Preporuke: Ne uznemiravati; Prijaviti opažanje
Zanimljivosti
- Većina pripadnika reda Sacoglossa su golaći, a askobule spadaju među rijetke koje su zadržale pravu kućicu.
- Vrsta je opisana 1856. kao Cylichna fragilis, a u rod Ascobulla premještena je tek 1989. godine.
- Hrvatski nalazi potječu od ronilaca i istraživača koji pregledavaju uzorke s plitkog dna pod povećalom, jer je golim okom gotovo nevidljiva.
Rasprostranjenost
Sredozemno more i Kanarski otoci (opisana iz La Spezije u Italiji). Za Hrvatsku je navedena u atlasu stražnjoškržnjaka Jadrana (Prkić i sur. 2018.), s nalazom iz Bibinja na 0,5 m. Snimljena je i kod Kozjaka na otoku Viru 27.02.2021. (A. Petani).