Olupine i umjetni grebeni
Potonuli brodovi i zrakoplovi koje je more pretvorilo u nove oaze života.
Svaka olupina na dnu postaje novo stanište. Već nakon nekoliko godina metal i drvo prekriju alge, spužve, mahovnjaci i školjkaši, a na starijim olupinama rastu gorgonije i koralji. Unutrašnjost broda pruža skrovišta ugorima, murinama, jastozima, škrpinama i kirnjama, a oko olupine okupljaju se jata riba.
Olupine su posebno važne ondje gdje je dno ravno, pjeskovito ili muljevito, jer su tada jedino tvrdo dno u širokoj okolici i privlače vrste koje inače ondje ne bi mogle živjeti. Zato ih ronioci, ribari i znanstvenici često zovu umjetnim grebenima. Slične obraštajne zajednice razvijaju se i na lukobranima, stupovima i drugim ljudskim građevinama u moru.
Ovo stanište povezuje prirodu i povijest. Nacionalna klasifikacija staništa podmorska arheološka nalazišta izdvaja kao zasebna staništa i u infralitoralu i u cirkalitoralu, a mnoge jadranske olupine istodobno su zaštićena kulturna dobra. Zato vrijedi isto pravilo: gledaj, fotografiraj, ali ništa ne diraj i ne vadi.