Staništa batijala
Vječni mrak dubokog mora ispod 200 metara, koji u Jadranu postoji samo u Jabučkoj kotlini i Južnojadranskoj kotlini.
Batijal počinje iza ruba kontinentske podine, na kontinentskom slazu, ispod dvjestotinjak metara. Ondje više nema alga, a organizmi žive od organske tvari koja potone iz osvijetljenog površinskog sloja. Jadran je plitko more: da je dug osam metara umjesto osamsto kilometara, više od polovice bilo bi pliće od jednog milimetra. Batijala, i to samo njegova gornjeg dijela, ima tek u dubljem dijelu Jabučke kotline u srednjem Jadranu (do oko 275 metara) i u Južnojadranskoj kotlini (do 1233 metra).
Na dnu batijala prevladavaju muljevi. Nacionalna klasifikacija staništa razlikuje batijalne muljeve s nekoliko facijesa, primjerice sa spužvom Thenea muricata, morskim perom Funiculina quadrangularis ili bambusnim koraljem Isidella elongata, zatim batijalne detritusne pijeske s ramenonošcem Gryphus vitreus i rijetka čvrsta dna s dubinskim koraljima. Hladne, mračne morske špilje plićeg mora toliko su slične dubokom moru da u njima žive i dubokomorske vrste, pa se smatraju dijelovima batijala u plitkom.
Temperatura je cijele godine gotovo ista, oko 13 °C, a hrane je malo. Mnoge životinje proizvode vlastitu svjetlost, imaju velike oči ili se hrane česticama koje padaju odozgo. Tu žive dubokomorske kozice i rakovi te ribe poput crnouste mačke.
Batijal Jadrana povezan je s površinom. Zimi bura hladi more na sjevernom Jadranu, hladna i gusta voda tone, klizi po dnu prema jugu i puni duboke kotline, donoseći kisik u dubinu. Batijalne zajednice Jadrana vrlo su slabo istražene, a najveća im je prijetnja koćarenje.