SEADRIA

Morske špilje

Mjesta gdje svjetlo naglo nestaje, a život se od ulaza prema unutrašnjosti prilagođava sjeni i potpunom mraku.

Zbog krša je uz hrvatsku obalu poznato više od dvije stotine morskih špilja i jama, a mnoge još nisu otkrivene. Nastale su na kopnu, a more ih je preplavilo kad mu je razina porasla nakon posljednjeg ledenog doba. Najpoznatije su Modra i Medvidina špilja na Biševu. Sige u potopljenim špiljama svjedoče o tome kako je more raslo. Neke su špilje pod utjecajem slatke vode s kopna (anhihaline špilje), pa im je površinski sloj boćat, a dublji dio morski.

Svjetlo u špilji opada, a s njim nestaju alge, pa u unutrašnjosti žive samo životinje. U špiljama i pukotinama u zoni plime i oseke rastu cijanobakterije i crvene alge koje vole sjenu i vlagu. Prednje, polutamne dijelove prekrivaju spužve (Agelas oroides, Petrosia ficiformis, bubrežasta spužva), žuti zoantid (Parazoanthus axinellae), crveni koralj, sitni koralji i mahovnjaci, koji jedni druge prerastaju i bore se za prostor. Tu se skrivaju jastozi, rakovi kuke, kozice, matuličići (Apogon imberbis) i tabinje.

U dubokim dijelovima vlada potpuni mrak, a voda je hladna i mirna kao u dubokom moru. U morskim jamama na Iškom Mrtovnjaku i Velom Garmenjaku pronađene su dubokomorska spužva staklača Oopsacas minuta i mesojedna spužvica Asbestopluma hypogea. Takve se špilje smatraju dijelovima batijala u plitkom moru.

Špilje su malena, točkasta staništa, pa ih je lako uništiti. Neodgovorni ronioci dižu sitni sediment, lome organizme i ostavljaju mjehure zraka pod stropom, u kojima ugibaju osjetljive životinje. Zbog izlova se crveni koralj danas rijetko nalazi pliće od 40 metara. Špilje u zoni plime ugrožavaju otpad i nasipavanje, a anhihaline onečišćenje koje se procjeđuje kroz krš. Morske špilje zaštićene su kao stanišni tip Natura 2000 8330.

Vrste