Koraligen

Podvodni grebeni koje stoljećima grade vapnenačke alge u polusjeni, jedno od najbogatijih staništa Sredozemlja.

Koraligen nije koraljni greben kakav poznajemo iz tropskih mora. Temelj mu čine crvene alge koje u svoje tijelo ugrađuju vapnenac i dobro rastu na slabom svjetlu, poput vrsta Mesophyllum alternans i Lithophyllum cabiochae. Sloj po sloj one grade nakupine pune sjenovitih šupljina. Jedne životinje grebenu pomažu u gradnji, primjerice korasti mahovnjaci, a druge ga buše i razgrađuju, kao kamenotočne spužve i školjkaši. Koraligen opstaje dok je gradnja brža od razgradnje.

U Jadranu koraligen obično raste na čvrstom dnu dubljem od 30 metara, a donja mu je granica oko 100 metara, u vrlo bistrom moru i do 130 metara. Na zasjenjenim okomitim stijenama vanjskih otoka počinje već na 10 do 15 metara dubine, a u mutnijem moru raste pliće, od 15 do 40 metara. Na položenom dnu s jakim strujama alge mogu učvrstiti i ljušture i kamenčiće pa nastaju koraligenske platforme, otoci čvrstog dna usred sedimenta.

Na okomitim stijenama često prevladavaju gorgonije (Paramuricea clavata, rod Eunicella) i spužve, primjerice Axinella polypoides. Tu žive crveni koralj, strogo zaštićeni zlatni koralj (Savalia savaglia), spužva slonovo uho, mahovnjaci, jastog, hlap i rak kuka, ježinac Centrostephanus longispinus, strogo zaštićena zmijolika zvjezdača, crvena bradavičarka i druge mješčićnice, škrpina, kirnja, tabinja i murina. Šarenilo ga čini omiljenim odredištem ronilaca.

Koraligen se gotovo i ne može oporaviti od štete. Onečišćenje i zamućenje mora smanjuju gradnju, prekomjeran ribolov prorjeđuje jastoge i kirnje, a sidrenje, koćarenje na platformama i nepažljivi ronioci lome organizme. U Jadranu se već širi i invazivna alga Caulerpa cylindracea, a ljetni toplinski valovi uzrokuju masovna ugibanja gorgonija. Koraligen pripada stanišnom tipu Natura 2000 1170 (grebeni).

Koraligen

Vrste