SEADRIA

Staništa cirkalitorala

Pojas polusjene od donje granice livada posidonije i alga kojima treba puno svjetla do ruba kontinentske podine na oko 200 metara, gdje sve više prevladavaju životinje.

Cirkalitoral počinje u prosjeku na tridesetak metara dubine i seže do donje granice alga koje mogu živjeti na slabom svjetlu, otprilike do 200 metara. U Jadranu zauzima najveći dio kontinentske podine, pa tako i hrvatskog teritorijalnog mora. Svjetla je malo, a temperatura i slanost malo se mijenjaju. Što je dublje, to je više životinja, a manje alga.

Na čvrstom dnu i u sjeni, ponegdje već ispod desetak metara dubine, razvija se koraligen, s gorgonijama, spužvama, mahovnjacima i crvenim koraljem. Posebna rijetkost je goli krš pod morem, stijene koje nisu prekrivene sedimentom, kakve postoje primjerice u Rivanjskom kanalu kod Zadra.

Ipak, najveći dio cirkalitorala čine pomična dna. Uz obalu i otoke to su obalna detritusna dna od krupnog pijeska i ostataka ljuštura. Na otvorenijem moru i u jakim strujama nastaju pjeskovita i ljušturna dna s periskom Atrina pectinata i nepravilnim ježincem Spatangus purpureus. Središnje dijelove kanala prekrivaju muljevi s morskim perima, a dublje dijelove Velebitskog kanala i otvorenog srednjeg Jadrana dubinski muljevi u kojima živi škamp. Kanali između otoka obično su duboki 60 do 80 metara, a u Kvarneriću i Velebitskom kanalu i nešto više od 100 metara.

Za ronioce je cirkalitoral svijet velikih zidova i dubokih zarona. Za ribare je to glavno ribolovno područje, pa su muljevita i detritusna dna najviše pogođena koćarenjem. Ugrožavaju ga i sidrenje, zamućenje mora i invazivne alge.

Vrste